nikako nisam za sjedenje skrštenih ruku. bunila sam se protiv x stvari, bila u povorkama, pisala pisma...
užas je ovo što nam se događa, ali je i užas što ne vidim kvalitetno rješenje. nitko ga ne vidi, čini se.
šetati se zbog šetnje mi nije rješenje. 'ajte ća sa vlasti!! slažem se. i ja bi najradije da ih nema i da ne slušam ove laži ko danas na presici. ali tko će doći? tko?? e to mene muči...
cili život izlazim na glasanja, odradim svoje, trudim se na sve načine biti aktivna.
ali u zemlji gdje 70% ljudi (kladim se - više od polovice šetača) nema volje ni želje niti izaći na izbore, niti iskrižati u#ranu listu, pa kad bude 70% iskrižanih listića da se netko zapita zašto - ove mi se šetnje čine jednako produktivne ko pljuvanje po vlasti a neodlaženje na izbore.
sori ako sam demotivirajuća, to je jednostavno moje mišljenje. od početnog ushićenja što se ipak nešto pomaklo, što su ljudi izašli van - štufalo me.
tu se od stabala ne vidi šuma.
pernar je to iskoristio za vlastitu promidžbu, bbb za potuć se, dragovoljci za pljunit po josipoviću, slijedeća grupa za zalit prostorije hdz-a bojom, slijedeći za urlanje i na sdp, hns (ili hss?) zgrade....
tko tu koga?? nema kolektivnih zahtjeva, nema jasnih poruka, ničega.
neću više demotivirati nikoga, ali to je moje mišljenje.