Hvala Bogu ja još nisma doživjela da mi netko kaže da sam sama kriva(UBILA BI IH)
samo su mi znali soliti pamet kao: ma trebala si ležat u bolnici pred kraj, trebala si inzostirati....kao da je mene itko slušao?!
 |
|||
|
|
|||
Hvala Bogu ja još nisma doživjela da mi netko kaže da sam sama kriva(UBILA BI IH)
samo su mi znali soliti pamet kao: ma trebala si ležat u bolnici pred kraj, trebala si inzostirati....kao da je mene itko slušao?!
i onda se mm jednom naljutio i rekao da mi prestanu govoriti što se trebalo napraviti a što ne.I to je rakao bliskim prijateljima i mojim prijateljicama.Od tada su prestali.
ares sigurna sam da će sve bit u redu, držim ti fige samo se nemoj brinut
ares~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da izdrzite sto duze
hello kitty ~~~~da sto prije prodju bolovi!!!
Nas dvije smo imale slicne situacije samo sto nam nije isti uzrok prijevremenog bio, cak nam se to u slično vrijeme dogodilo tako da te u potpunosti razumijem. Nadam se da ces se uskoro bolje osjecati psihicki i fizicki, kod mene je vrijeme definitivno promjenilo oblik tuge koju osjecam. saljem ti
najgora utjeha koju mi je netko pokušao pružiti je: no, nisi ti jedina!!! znam, da nažalost nisam, ali mene to ne tješi, čak sam pokušala objasnit da me ne zanimaju drugi i da mi nikako nesreća nekog drugog nemože biti utjeha! samo mogu takovog čovjeka, Vas sve bolje razumjeti! ja sam odlučila ne govorit više pred ljudima ništa....bol koju nosim dijelim s vama, utjehu nalazim u svom mužu....tugu dijelimo naveče kad nikog nema, kad se sami sklupčamo u krevet, podijelimo misli, plačemo....zaspimo i veselimo se novom danu u nadi da će biti bolji. vrijeme to nemože izliječit! vrijeme nas samo može naučiti kako da se nosimo s tom boli.
hello kitty....pokušaj se malo opustiti, iskoristi ovo lijepo vrijeme vani, probaj na neko vrijeme ostaviti doktore i nađi nešto ono duhovno u sebi! znam da je teško, ja sam stalno kopala i kopala nakon poroda, te ovo nevalja, te ono.....doktor mi je reko da treba vremena...nek pustim ,nek odem na kontrolu kad su mi rekli......kad me to primi, boli me sad jajnik, sad crijeva...kad se malo opustim...otišla sam neki dan s malim susjedom u šetnju.....ništa me nije bolilo....danas sam sjela na wc....zaboravila sam da me boli trbuh kad trebam mokriti.....i nije me bolio!!!! sve je to povezano....i sa svime time se trebamo boriti, samo šta nemamo uvijek istu snagu....zato jer smo ljudi!
pusa svima......držite se!!!!
hello kitty
Potpuno te razumijem i znam da je teško. Mnogima šest mjeseci nije dosta, nije dosta ni puno duže. Odtuguj svoju tugu, vrijeme će ju umanjiti i hrabro u nove pokušaje. Kolike smo tonule više puta u tu tugu, i na kraju nam je bebin plač konačno obasjao život. Želim ti da budeš što bolje, što prije.
I svima koje se još bore sa boli u duši da što prije osjete sreću i stave prekrasnu sličicu u avatar.
Slažem se sa svima koje ne žele pričati o svome gubitku. I ja sam doživjela svakakve komentare, i onaj (meni najgori) : Ah, to, pa nisi ju ni poznala. Nositi devet mjeseci meni nije : ah,to. Kao: što dramim!, to se događa i drugima. Nekako, ljudi misle da je izgubiti bebu daleko manja tragedija nego išta drugo. A možda stvarno tako njima i jest.
Hello Kitty meni je jedini izlaz iz svega toga bio posvetiti se drugom postupku Ivf-a, išla sam raditi 2 tj.nakon smrti treće bebe, zaokupila se poslom, ljudima i sakupljanjem papirijade za postupak. Za 6 mj. sam išla u postupak i posvetila se iskljućivo njemu i eto uspjelo je, nakon toga uslijedila je trudnoća i držala sam se misli da se ne smijem sekirati i deprimirati zbog ove bebice koju nosim. U toj trudnoći nisam slušala ni doktore ni mamu ni prijatelje, svekrvu, odlučila sam preležati tu trudnoću i poduzeti baš sve, baš zbog toga ako se nedaj bože nešto desi da mi ne može nitko doći i pametan reći " možda da si više mirovala..."
A što se izlaza iz te agonije nakon gubitka beba tiće onog trena kada sam shvatila da više nikad neće biti onako kako je bilo i ja i MM nećemo nikad više biti osobe kakve smobili prije toga i kada sam se prestala truditi da se sve vrati na ono staro ( što je nemoguće ), tek onda kada sam prihvatila da smo ovo novi mi i sve je drugačije nego prije, tek onda se sva ta bol počela smirivati i dobivati neku drugačiju težinu!
Ares možda nećeš vjerovati, ali ja sam bila uvijek smirenija i mirnija kada sam bila u bolnici i uvijek sam imala manje kontrakcija nego doma. Vjerojatno je to malo i na psihičkoj bazi. Tako da ja sam se bojala da me ne pošalju kući!
Prvi put kad su me pustili na 2 tj. ja sam umirala od straha. Tako da možda ti je i bolje da budeš u bolnici bit ćeš mirnija, a i neće te imati tko sekirati, meni je najveća sekiracija bio ružni bolnički ručak!
Kako je prošao pregled?natty prvotno napisa
Kako vam se MM-ovi nose sa svime time? Jel i njih strah? Moj je u prvoj skakao od veselja pa spontani u drugoj oprez. U trećoj se opustio tek nakon 3 mjeseca a i tada je bio na distanci. Taman se opustio, dao curi najljepše ime i onda je sve bilo gotovo.
Pitam ga, ali kako i inače nije od puno riječi onda baš i ne priča... Što kažu vaši?
Moj mene uopce ne dozivljava ko trudnicu. Niti jednom nije pomazio trbuh dosad a vec sam 22 tj. Ja sam mu jednom stavila ruku da osjeti udarce ali kaze da nista ne osjeca iako je to nemoguce. Koliko me boli takvo njegovo ponasanje toliko ga i razumijem. Isto tako nije covjek od puno rijeci, jako mu je tesko palo kad smo izgubili prvog sina, kad nam je stigao Sven napokon se opustio i onda opet spontani. Tako da se on sad ne zeli povezat s bebom prije nego dode i prije nego je on siguran da ce doc zivo i zdravo. Ja se mirim s tim da je to tako.
koksykako je moja ova trudnoća bila cijela rizična i ja uvijek u strahu moj mm je isto tako reagirao.nije puno držao ruku, ja sam mu stalno stavljla.Kad se sjetim s Klarom nije je skidao. valjda je i njega bilo strah.Stalno je govorio kada se rodi onda ću je mazit. A onda...
u razgovoru o slijedećoj trudnoći i svim rizicima jednom mi je rekao da bi bilo dobro da se ne vežemo sa slijedećom bebom odmah od početka pa ako se ne daj Bože opet dogodi da nam bude lakše.Rekla sam mu da je to kod mene NEMOGUĆE!
Znam da ga je strah ali isto tako jako želi opet dijete.Kako je već doživio osobni gubitak , mislim da se jako dobro drži. Sa mnom priča kad mi treba iako tada ja više meljem a on šuti.Samo prvih mjesec dana je otvarao dušu.
Ma ja sam svog jedva nagovorila na ovu trudnocu, on bi rade da bude samo Sven nego da opet riskiramo gubitak. Ma kazem, razumijem ga, ali ta zelja za jos jednom bebom je bila strasno jaka, jednostavno kao da fali jos jedan dio. Malo je bio mirniji kad sam mu rekla da je ovo zadnja trudnoca pa kako bude.
Na uzv nema sanse da ide, sa Tinom se strasno veselio i prvi put kad je napokon mogao ici samnom zbog posla postavljena je ona uzasna dijagnoza. Jos se sjecam kako su mu se nekontrolirano pocele tresti ruke...Nikad ga nisam vidjela da place zbog toga, dao je sve od sebe da bude jak za mene, da me grli dok ja placem satima.
I zato mu sad ne zamjeram sto je takav, znam ga, znam da mu je tako lakse nositi se sa svim. A kad dode beba znam da ce ju voljet kao sto obozava i Svena.
Svi su isti.
Svatko doživljava drukčije i to je uredu. Nekad mi se čini da on za mene toliko toga radi, a ja zapravo ne mogu uzvratiti. Tj. mogu tako da ne pitam ništa i ne kopam po tome. Pa eto, ženska želja da nešto popravlja je tu malo u koliziji. A da ne kažem znatiželja... Ponekad bih voljela da se mogu iskopčati kao on. S druge strane isplačem se, izdramim i onda opet mir...
Prošao je bolje nego sam se nadala.
Prof. je bio tamo, napravio papa test, a za sve ostalo morat ću na odjel da mi naprave sve potrebne pretrage.
Ipak se nešto pokrenulo...
bitno je da se nesto pokrenilo, i da ste uspili doc do doktora!
sretno u daljnim pretragama!
natty drago mi je da si došla do doktora i da nisi uzalud išla u zg.
Što se tiče muževa i njihovog ponašanja, sad kad sam pročitala vaše postove lakše mi je jer sam mislila da je samo moj takav. U prvoj trudnoći se odmah na početku vezao za bebu, u drugoj tek nakon nekoliko mjeseci. A u trećoj me pazio maksimalno, ali nije htio maziti trbuh nego kad bi ga ja zamolila. Čak nije htio ni da ime biramo dok ne vidimo hoće li biti sve u redu
Hvala na lijepim željama
A što se tiče muža...on najrađe nebi ni išao na drugo dijete da se ja ne patim i mučim (a ja imam želju). Za nekoga je devet mjeseci trudnoće sretno i slatko razdoblje iščekivanja, a za nas razdoblje strahova, strepnji, problema, stroooogog mirovanja...a da ne spomenem strah od rezultata pretraga koje još treba napraviti, o kojima ovisi da li ćemo uopće ići u trudnoću.
ah..neću puno razmišljati, korak po korak, bitno da se nešto pokrenulo i zbog toga sam sretna...
Natty super!
Ja ne znam što je gore, kad je muž u strahu a žena želi trudnoću ili obrnuto. Kod nas je ova druga opcija...ja nikako nisam željela trudnoću nakon I&O, full sam se bojala, eto na njegovu inicijativu sam zatrudnila, hvala Bogu rodio se Špiro. I sad, opet on htjeo htjeo htjeo, i popustila sam onih 5 minuta, i eto ti ga na. Skroz sam nespremna, skroz sam nepovezana sa trudnoćom, a on jedva čeka bebu, već Špira ući da kad dođe braco ili seka morat će u svoj krevet cijelu noć...a ja ne mogu to uopće ni zamisliti iskreno, sad sam tek 11 tjedana, imam još 3/4 trudnoće odradit, i nekad mislim da ne mogu ja to...došlo je do toga da čak gledam papir nakon mokrenja, i mislim se, ako ima što - bolje sad nego kasnije
Nisam prestrašena nego sam umorna preumorna. A opet, znam da je ovo zapravo najbolje vrijeme da dobijemo još jedno dijete, momenat je zapravo idealan, ali svejedno...
Malo sam vas ugnjavila...get use to it
Jako mi je drago što si ispunila očekivanja...Ja se isto spremam kod njega. Ako mi možeš reć kako si došla do njega, privatno ili preko uputnice i tko ju izdaje. Jel se potrebno naručivati? Unaprijed veliko Hvala
RozaGroza točno znam kako se osjećaš, koliko se bojiš iz dana u dan, ali ja sam uvjerena da će biti sve super i da ćeš nam za 29tj pisati o svojoj predivnoj bebici, jedva čekam!Mene je isto jako strah, jedan dan bi htjela bebu, drugi me strah uopće krenuti na pretrage jer tko zna što će mi reći i stalno tako se vrtim u krug...
roza draga, znam kako se osjecas, i da je poceo strah ciniti svoje, i da je svako odlazak na wc postao tortura bojeci se koja ce "boja svanuti" na gacicama ili wc papiru. al,ipak od prvog dana od kad si rekla da si trudna, imam osjecaj da ce to sve biti odlicno, i da ces roditi svom Špiru bracu ili seku, jednostavno znam!
tibi draga, kako si nam ti?
bzara nemoj da se opet zamislimo di sta nam, nema vas opet!
koksy a oni muski ka muski!! nekad mi se cini, a mislim tako da smo mi puunnoo hrabrije od njih u svim ovim situacija, i mm je samo sutio dok sam se sve dogadalo, i njega izvuc koju ric je bilo ajme i kuku, samo je hodao za menom dok sam ja vristala i plakala. kao, pravio se hrabar......
klarita, natty,mrvica,visnja,boxica,osijek,velika jabuka,ruzaM,ares........
Bok cure! Kako ste mi?
Nije me dugo bilo, maleni mi je imao vodene kozice.... ja sam dobro, prošla su već 2 i pol mj od kiretaže, menge mi stižu uredno (prva nakon kiretaže je bila super,ali zato drugaaaa...... 9 dana jakog krvarenja i 3 paketa uložaka,bila sam luda)... nisam krenula na nikakve pretrage još, i uopće nekako nemam volje otvarat ono poglavlje bolesne bebe,hydropsa,kiretaže i svega lošeg što mi se dogodilo.
Kako ste mi vi?
mrvicaupravo tako, vrtimo se u krug!
tibi,koksy,rozagroza~~~~~~~~~~~~~~~~~
drage curke, ja imam osjećaj da sam osim bebe izgubila i dio obitelji. njihov odnos prema meni me toliko povrijedio i razočarao da mislim da im to neću moći zaboraviti. nisam ušla u nikakve konflikte i rasprave, jer sa vlastitom sestrom koja se dva mjeseca nije udostojila otići na grob pod izgovorom da ona tu bebu nije upoznala i nema nikakve osjećaje prema njoj, mislim da nemam što raspravljati. ja bih s njom išla na grob da je i psa pokopala.. a kamoli vlastitu voljenu i neprežaljenu bebicu. jednako tako, nema svrhe išta objašnjavati mom bratu i njegovoj ženi, koji su još u bolnici 'rezervirali' naše stvari za bebu koju oni čekaju. svaki razgovor završi obranom, pa svađom za koju sam ja kriva, jer 'nisam normalna'. osim mm, s kojim prolazim uspone i padove ali uvijek zajedno, i nekoliko prijatelja koji su me ugodno iznenadili podrškom i razumijevanjem, baš sam zahvalna da imam vas. ovaj forum mi je pravi lijek. uvijek kad sam tužna, vi ste tu!
našim dragim trudnicama i svim drugim mamama velika pusa!
velika jabuka sva sam se naježila od tvog posta, ali onda se sjetim svog svekra i njegovih reakcija, nemam snage to ni prepričavati, on ima osjećaje samo za sebe. Najbitnije je da te tm razumije...
najbolje ti je naručiti se privatno (šaljem ti pp)...za daljnje pretrage on ćete sam naručiti u Petrovu (uputnicu ti daje tvoj socijalni gin)...
velika.jabuka...vezano za tvoju seku...ne poznam ju, ali možda je njoj teško otići na grob svojeg nečaka, ali ti ne želi to reći nego kaže to što kaže...a što ti se tiče brata i šogorice-to je priča za sebe...iskreno neznam što bi rekla...ali ti savjetujem da dobro promisliš jesi li spremna vidjeti odječicu svojega anđela na drugoj bebi...
roza tako je uvijek najbolje kada dođe neplanirano...I SVE BU VREDU!!!
Velika jabuka baš me potresao tvoj post
Boxić
Velika jabuka razumijem te. Od svih u mojoj obitelji jedino moja mama zapali svijecu na 17.3. (uh, to je sutra
U pocetku me to bas jaaako rastuzivalo ali sad sam se pomirila s tim i bitno mi je samo da ja taj dan obiljezim svijecom i sjecanjem.
koksy i druge cure...UVIJEK JE NAJBITNIJE ŠTO MAMA MISLI I PAMTI...zaboravite sve druge...znam da ponekad boli, ali pored boli što smo izgubile dječicu mislim da nam ne treba ništa drugo...
Slažem se, mislim da se jako teško odvojiti od stvarčica svog anđela, a naročito ih pokloniti nekome tko se tako ponaša...ali ti savjetujem da dobro promisliš jesi li spremna vidjeti odječicu svojega anđela na drugoj bebi...
velika jabuka....nemam riječi, imam sličnih situacija. nažalost moralo nam se dogoditi to što se dogodilo da shvatimo da smo sami, ja i mm!!! robica od moje cure stoji u ormaru, kad sam išla iz bolnice, razmišljala sam kako moram kupiti kutiju da sve pospremim i maknem....ali nisam. povremeno otvorim ormar i pogledam, a da ne diram ništa. razmišljam, dal da ju čuvam za drugo dijete, pa opet imam osjećaj da je to robica jedino od moje Marije Paule.....podvojenog sam razmišljanja, vjerojatno jer je friško, ali ja ju se nebi usudila dati nikome, a niti bi jumogla gledat na drugoj bebi!
koksy....ja svaki četvrtak pustim Tošu Proeskog, the hardest thing...isplačem se, kažem mužu kak mi je teško jer je četvrtak, neznam dokle ću tako!! želim si kupit privjesak anđela...stavit datum, i nosit ga uvijek uz sebe!!! rekla mi je jedna žena da se nesmijem vezat, nisam joj uspjela objasnit da se već jesam vezala i da ću uvijek bit i da samo imam potrebu imat neki "znak" da je moj anđeo tu!
velika jabuka.... suze su mi na oci krenule kada sam citala tvoj post. nazalost meni se dogadja slicno. moji su mi tako daleki postali nakon ovog svega, kao da sam neko od koga treba bjezati... jedina utjeha mi je mm. danas su stigli rezultati pretrage na trombofiliju, sve je ok osim jedne vrjednosti, Cardiolipin-IgG je uvecan. Nemam pojma sta to znaci, moram cekati termin u petak. bas sjedim, dumam citam ove vase postove. cure vi meni zlata vrijedite.
Uf, imala sam i ja seansi i seansi hipnoterapije i svega mogučeg, gdje mi je stalno govoreno da ih moram pustit, ne smijem se vezat, i mogu vam sad reć nakon 5 godina što sam majka 3 anđela, to je največa glupost koju su mi rekli! Vezani smo zauvijek, to su naša djeca, dio naše duše, dio našeg tijela. Te veze koje osjećam su nešto najvažnije što imam u životu, i nema te mudrosti, folozofije i religije koja mi može reći da je to što osjećam loše, jer nije i ne može bit; kako može biti loše voljeti svoju djecu i osjećati ih u srcu?
Potpisujem, nemam što nadodati....moji anđeli će zauvijek biti u mom srcuVezani smo zauvijek, to su naša djeca, dio naše duše, dio našeg tijela. Te veze koje osjećam su nešto najvažnije što imam u životu, i nema te mudrosti, folozofije i religije koja mi može reći da je to što osjećam loše, jer nije i ne može bit; kako može biti loše voljeti svoju djecu i osjećati ih u srcu?
Posljednje uređivanje od Mrvica2403 : 16.03.2011. at 18:08
x
Draga moja
Na tvom mjestu ja bih robicu dala nekom drugom, nekome tko stvarno treba i tko ce iskreno i od srca biti zahvalan na pomoci
Drz' se draga
A sto se tice toga da se nesmijemo vezati uz nase andjele, to mi je najveci nonsens
Mi smo uz njih vezani od onog trena kada su se ugnjezdili kod nas, od onog trena kada je njihovo srceko zakucalo pod nasim
Oni ce zivjeti vjecno u nasim srcima, do ponovnog susreta s njima u vjecnosti i dalje
http://www.youtube.com/watch?v=AscPOozwYA8
Posljednje uređivanje od Marsupilami : 16.03.2011. at 19:09
drage cure....
ja placem na ovu...http://www.youtube.com/watch?v=t2gdL...eature=related
Roza
Velika jabuka užasno mi je kad čujem da netko u ovakvim situacijama nema potporu obitelji, ali imaš svog muža i on ti je najbitniji u ciloj priči, ja ne znam što bi bez svoje obitelji, bez sestre, njoj je užsno teško što nemamo još djece, kaže da ne može u potpunosti uživati u svom majčinstvu kad to ne može djeliti samnom, plače svaki put kad se siti svega..moja seka blizanka
Jako mi je drago što si ispunila očekivanja...Ja se isto spremam kod njega. Ako mi možeš reć kako si došla do njega, privatno ili preko uputnice i tko ju izdaje. Jel se potrebno naručivati? Unaprijed veliko Hvala[/QUOTE]
Prije nego sam išla zvala sam ga na odjel i ukratko objasnila situaciju. Rekao mi je da dođem s uputnicom (izdala je moja soc. ginekologica) utorkom u trudničku ambulantu (ne treba se naručiti), ne prije deset sati sa svom medicinskom dokumentacijom koju imam. Koliko sam shvatila on je u trud. ambulanti samo utorkom iza 10 sati. I kad sam na šalteru predala uputnicu naglasila sam da idem njemu.
Ako imaš još koje pitanje rado ću ti odgovoriti ako znam.
Drage moje, obavila ja danas pretrage, naravno osnovno - krvna slika, urin, urinokultura, papa i cb.... i pitam ja da li je to dovoljno, odgovor je bio, nema se šta više raditi, a nažalost u 80% uzrok pobačaja se ne nađe.... i tako opet tisuću upitnika iznad glave
.... ali nije to sve, uslijedio je još jedan komentar koji mi još odzvanja glavom.... "Gospođo s vama je sve u redu, vi ste izgubili trudnoće zato što se o vama nije dovoljno dobro brinulo"!!!!
Sada pričekajte dva-tri tjedna dok dođu nalazi i možete opet radit na bebici......
Znam da su ove prognoze izvrsne, ali ja još uvijek ne mogu doći k sebi..... meni tu ništa nije jasno.... zašto mi je onda dva puta u 5. mj trudnoće prolabirao vodenjak, drugi put kroz serklažu???? a sve je u redu???? tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan???
cromy, ako smijem pitati, kod koga si bila? ja bih ga molila da mi malo detaljnije objasni što je mislio pod neadekvatnom brigom i što on planira poduzeti..? ako nisi sigurna, potraži drugo mišljenje a kad ga drugi doc potvrdi
Bila sam kod Đelmiša, kad budu svi nalazi gotovi idem onda na razgovor da vidim što i kako dalje, ali ugl. rekao mi je da je spreman, da se tako izrazim, preuzite brigu o meni.....
Sad čekam 3 tj i nadam se nekim konkretnijim odgovorima.....
XA sto se tice toga da se nesmijemo vezati uz nase andjele, to mi je najveci nonsens
Mi smo uz njih vezani od onog trena kada su se ugnjezdili kod nas, od onog trena kada je njihovo srceko zakucalo pod nasim
Oni ce zivjeti vjecno u nasim srcima, do ponovnog susreta s njima u vjecnosti i dalje
http://www.youtube.com/watch?v=AscPOozwYA8
Bolje nisi mogla ni pozeljeti, on i dr. Ivanisevic kada o nekome preuzmu brigu onda stvarno daju sve od sebe, sretno draga
CRomy sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Bravo! Baš sam sretna radi tebe! Pripremi se na najteži scenarij, cerklažu (vjerovatno) i ležanje u bolnici pa negdje od 15-16 tjedna - možda i prije, tokolizu odmah nakon cerklaže i sve što ide uz to.
Ne želim te strašiti, ali moraš znati na ćemu si, i moraš se znati pripremiti za ono što te čeka. Biće to dosadnih 9 mjeseci, ali slatkih slatkih jer znaš da češ na kraju ići doma sa svojom ljubavicom
Višnja stvarno si blagoslovljena sa tako divnom sestrom, baš me nekako to oduševilo. Moja sestra i ja imamo dobar odnos, Špira obožava, ali pošto smo drugačije za 180 stupnjeva, nikad nije mogla shvatiti kako mi je i uvijek je govorila da je svakom njegov križ najteži - samo kad bi ja rekla da je nekom križ prekid duge veze a nekom smrt dijeteta, govorila je da omalovažavam njene probleme - a meni je trebalo samo razumjevanja malo, i samo da malo ja budem ta kojoj je teže - nije uspjelo, i dan danas je njen život u centru pažnje kad razgovaramo. Al naučila sam sa tim živjeti, uglavnom me ne smeta, a nekad ipak puknem.
Inaće ja sam isto dobijala glavnu potporu od mm-a. Kako mi se mama jako razbolila neurološki isti onaj dan kad smo izgubili Tiju (ona je kat poviše moje rađaone dobila poražavajuću dijagnozu) nisam od nje dobila potrebnu majčinsku brigu, već sam ja morala voditi brigu o njoj po izlasku iz bolnice. Ali imam tetku (tatinu sestru) koja je izgubila blizance isto negdje u 7 mjesecu, i bila je uz mene svaki korak mojeg tužnog puta. Zahvalna sam joj do groba.
Pusa svima cure, odo na posao, danas mi je paklen dan!
velika jabuko bas je zao sta citam da nemas potporu od nekog od kog bi se ocekivalo da ju dobijes. ali ipak svi smo razliciti i svak se drugacije izrazava, mozda ona nije ipak mislila tako, samo nije znala sta da ti kaze u tom trenu.
visnja bas imas divnu sestru!
ja nemam sestru, al imam dva super odlicna brata... stariji je zajedno s menom prozivljavao svaki moj trenutka pada, i nek mi se cinilo da je njemu teze nego meni, jer mi ne moze nikako pomoci.svaki moj nalaz nije prosa da nije zvao kako je, sta je, kad nije radio ponekad bi isao zajedno s menom i mm na pretrage, kad smo isli na pregled u Graz isa je s nama, kao ruzno je vrime pa da nismo sami.... kad sam treci put ostala trudna, nisam mu odmah rekla, kasnije sam i tu bebu izgubila. i odlucila sam da je bolje da on to ne zna,... ali ipak, kad sam s Ivanom ostala trudna, pogleda je moju trudnicku knjizicu, i kad je vidio koja mi je trudnoca samo su mu ruke zadrhtale.... i cure moje, da samo znate koliko on Ivana voli, obozava...... ima i on svog djecaka koji je dosao putem Ivf-a od godinu i 4 mj,i sad ocekuje curicu (prirodno).
mladi brat nije nikad nista puno pitao, vidia je da se dogada nesto sta ne valja, dosa bi do mene doma s cokoladom od ljesnjaka, sjedio kraj mene i sutio..... nekad mi je tako odgovaralo da je tu kraj mene a da ne pricamo... jednostavno pogledi su nam sve govorili.....
a mama..... cesto znam rec da je ona nas spasitelj...moja snaga, moj potporni stup... i znam da me je razumila, nazalost... jer je i ona izgubila bebaca kad je imao 2 mj.......
Tuzan je dan danas... Zapalila sam svijecu i pokusavam biti ok. 5 godina a ipak boli jednako.
Pravila pisanja postova
