Mislim da je upravo sva ljepota življenja o tome što zapravo ništa ne znamo kako će šta ispasti, na svu sreću nemamo kontrolu nad onim što se događa sa nama i drugima pa i našom djecom.
Možeš usmjeriti pa tako dijete kojem roditelju nisu spominjali važnost obrazovanja skoro pa sto posto neće završiti faks.
Međutim sve ostalo je velika nepoznanica. Nije rijetko imati troje djece i tri ista odgoja a onda ispadne jedan kriminalac, drugi uspješan pozitivac, i treći autsajder.
Ako bih već morala pisati svoju ljesticu, daleko najviše dajem geneteci, zatim slučajnosti i okolnostima a tek na treće mjesto bih stavila odgoj. To ne znači da ga zanemarujem, ali vjerujem da je daleko od presudnog za ono što će naše dijete postati, kakav će čovjek biti, a najmanje o njegovoj budućoj sreći.