uh, ima ih ko u priči. stekla sam dojam da se tu radi o gadnim frustracijama proizašlim iz situacija u koje su se te osobe pretežito dovele svojom krivicom no odbijaju to priznati i prihvatiti odgovornost. uvijek je sve crno, uvijek su drugi krivi za njihove nedaće, moraju biti u centru pažnje, moramo ih žaliti... a to je upravo ono što ne smijemo jer se time hrane i postaju još gori.
imam jednu takvu. kad počne, kažem joj da je glupa i da nemam namjeru slušati njene gluposti i upropastiti si raspoloženje pa ili neka mijenja temu ili neka traži drugu žrtvu. bezobrazno ali učinkovito jer sve manje moram to govoriti
