I ja patim od ove bolesti.Sigurna sam u to jer imam svaki ovaj simptom.
Sve je pocelo mislim kad sam imala 6 godina...kad su me roditelji praktički dovukli iz Njemacke u ovaj grad i drzavu u kojoj sad zivim.:/ Valjda promjene okoline..trazenje novih prijatelja...sve je to dovelo do ovog stanja. Ostala djeca me nisu prihvatila ..jer nisam znala hrv.jezik.rugali su se,ismijavali me godinama poslije.. sto je dovelo do tog da sam se povukla doslovce u sebe. ni skim nisam razgovarala.. nasla sam neke 2 prijateljice u osnovnoj skoli ali i dalje sam se osjecala usamljeno i tuzno...jako tuzno..te sam dugoo godina zivjela u sutnji..jednostavno se nisam osjecala sigurno u toj skoli.pocela sam gubit obrve, trepavice(uzasno ruzno je to izgledalo) roditeljima nije bilo jasno..nisu znali sta mi je.mislili su cak da imam problema sa očima(jer sam nosila naocale i imala sam operaciju oka) a ja na pocetku nisam bila svjesna toga da mi trepavice i obrve nestaju jer ih ja sama čupam.:/ isla sam od doktora do doktora,davali su mi neke kreme i kremice a nisu ni znali sta mi je. ovo traje i dan danas(imam 21 god) al sve se hvala bogu smanjilo..sad počupam 2-3 dlake na obrvama i jednostavno uzivam u tome..onda se igram tim dlačicama i osjecam neopisivo zadovoljstvo kada to radim. ovo jest jedna vrsta opsesivno-kompulzivnog poremecaja jer sam kao dijete cesto grizla nokte na rukama...U mom obiteljskom albumu ne postoji nijedna jedina slika na kojoj ja imam lijepe obrve..uvijek je tu vidljiva ona ruzna praznina..ja samu sebe liječim tako da svaki put .kad mi dode da počupam jednu dlacicu ..pogledam svoju sliku i reknem sebi-NEEE.prste k sebi!! i svako jutro ustanem sa mislima: JA SAM GOSPODAR SVOJIH MISLI..JA UPRAVLJAM SVOJOM GLAVOM I MISLIMA, A NE ONI SA MNOM. i vjerujte uspjeva. naravno,bolest se kod mene jos nije potpuno sklonila...na srecu imam oblikovane obrve, al osjecam manjak na trepavicama.nemam puno trepavica pa sam prisiljena da nosim lazne trepavice.(posljedica dugogodisnjeg cupanja) ETO SAMO ZELIM DA KAZEM SVIMA VAMA KOJI PATE OD OVE BOLESTI- NEMOJTE SE SRAMITI...JA SAM SVOJOJ NAJBOLJOJ PRIJATELJICI PROSLE GODINE REKLA ZA OVU BOLEST..I ONA JE SADA UZ MENE..UVIJEK JE TU. RECITE NEKOJ DRAGOJ OSOBI..NEKOME SKIM CETE MOCI RAZGOVARATI BEZ OSJECAJA SRAMA...VJERUJTE,NECE VAS ISMIJATI...BITNO JE S NEKIM RAZGOVARAT O OVOME..A NE BITI POTPUNO SAM/A KAO STO SAM BILA JA..
SLOBODNO SE MENI JAVITE NA MAIL: imdramaqueen8@gmail.com i pisite sta zelite...pisite kako se osjecate svaki dan...sta vas to muči... ja cu vam pomoci... Niste sami