volim te, mamin anđele!
drage mame! prije svega, iskrena sućut svima vama koje ste izgubile bebe i iskrene čestitke svima kojima dječica daju pusu za laku noć
i vama koje čekate bebice!
jucer sam se prikljucila ovom pdf-u i to mi je prvo sudjelovanje u forumu ikada.stoga jos ne znam ''bonton'' forumaškog ponašanja, ali s vremenom ću naučiti.
nevjerojatno je koliko mi pomažu (znate zašto) i koliko me istovremeno rastužuju vaše priče.
vidim da ste većinom opisivale svoje priče pa ću i ja svoju podijeliti s vama. još kao djevojčica od 11ak godina saznala sam da imam dvorogu maternicu i da ću imati poteškoća sa začećem i iznošenjem trudnoće. kasnije se pojavila i endometrioza te dg teško prohodnih jajovoda. zbog svega, kažu mi da me vjerojatno neće uzeti kao kandidata za potpomognutu oplodnju.
borbu za (prirodno) začeće neću opisivati, ali u rujnu 2010. dobili smo svoj plusić!!! prirodna trudnoća!
već u 8.tj. prvo krvarenje. mirovanje od početka. zatim decidualni polip ogromnih dimenzija. pa krvarenje polipa.
u 20.tj. na utz-u prekrasna slika: naša kćer se smije!!! nevjerojatna snimka! najvrijednija stvar u mom životu!
jedva čekamo 24.tj. kako bi ju ponovo vidjeli! možda se opet nasmije!
no, ona više nije živa. missed ab.
nisam znala da je moje zlato umrlo. kao da ju nisam htjela izgubiti, kao da me je tijelo ''varalo'' kako bi što duže bile zajedno.
isti dan inducirani porod. rastanak od moje predivne djevojčice koja nam se nasmijala, kao da je znala da ju ''gledamo'' sondom.
čekam u predrađaoni u trudovima i čujem upravo rođenu bebicu u susjednom boxu kako predivno plače. zlato malo se izborilo. presretna sam zbog nje. ali se naglo sjetim što ja radim tamo. moja beba neće zaplakati. zaplakat ću ja.
i plačem otada. već 73 dana.
od gubitka razuma spasio me mm sa stavom da neće biti tužan jer smo ju izgubili, nego sretan jer smo ju imali. pamtit ćemo kako nam se nasmijala. i ja razmišljam tako. presretna sam što sam ju imala. samo osjećaj nedostajanja doslovno boli.
u međuvremenu nalazi phd-a: kćer mi je bila savršena, sva morfologija uredna. u ''ponekim resicama'' posteljice nađeni okruglasti mikrobi. moji su se strahovi svodili na čekanje 30.tjedna jer su govorili da ''ako do tada izguramo, smo na konju''. kad ono, nekakvi mikrobi! u fazi sam čekanja nalaza briseva, thorcha i pape.
(ne moram naglasiti kako sam disciplinirano pazila trudnoću)
izmjenjuju mi se dijelovi dana u kojima funkcioniram u svojim ulogama i drugi dijelovi u kojima se pomalo opraštam od svoje kćeri.
sigurna sam da se moja ljubav igra s vašim anđelčićima, drage moje, da su zajedno i da nas odnekud jako vole.
osjetila sam i ja trudnoću i neizmjernu ljubav, postala sam mama anđela i jako želim da moja ljubav dobije brata ili sekicu kojem ćemo o njoj moći pričati i oboje ih voljeti. nadam se još jednom čudu - novoj trudnoći.
svaki dan gledam sliku svoje nasmijane kćeri
 |
|||
Odgovori s citatom
želja prvotno napisa
... mene isto veseli vidjeti da je neka od nas trudna ili ima bebu 
. i inače me vesele trudnice, baš sam danas popila kavu s jednom... a što se tiče mog pozitivnog stava, vjerujem da je na to utjecala činjenica što mi cijeli život govore kako ću teško i zatrudniti i dovoljno dugo nositi, tako da sam u strahu od prvog dana... možda sam bila ''pripremljenija'', koliko god to sada banalno zvučalo jer proživljavam neopisivu bol.
