Tanja i čokolada, ja sam isto to prošla, mislim prvenstveno na ovu promjenu u interesima i to u isto vrijeme, pred polazak u školu. Do toga dolazi kad dijete ulazi u fazu: Svijet su druga djeca. Dijete i dalje uči, percipira, misli, stvara, ali ne više (toliko) na onom "akademskom" planu kao što je to bilo dok je bio više orijentiran na samu obitelj. Socijalizacija u tom periodu troši resurse i uzima svoj danak. Treba vremena da se to nekako uravnoteži. Interes za drugu djecu i prilagođavanje njima ostaje, ali se s vremenom ponovo budi i onaj akademski interes, osobito uz poticajnu okolinu i dobre učitelje.

Kod nas je što se tiče računala sve do pred koji mjesec sve bilo gotovo savršeno, a razlog je bio taj što su djeca samo povremeno igrala na mom ili tatinom računalu.Međutim, kako su mi znali svašta uvesti s interneta, sve sam više prorjeđivala njihovo igranje na mom računalu i na kraju ga gotovo potpuno ukinula. Tada smo im kupili računalo samo za njih i otada vodim bitku protiv vremena utučenog na njemu. Problem je kod računala, što njima vrijeme tako neprimjetno isklizne, uopće ne shvate koliko su sjedili. Tu sam postala kao kobac, jer nema šanse da se pretvore u kompjutorski gadget. Sad pred kraj školske godine sam potpuno zabranila računalo preko radnog tjedna, a vikendom je ograničeno na sat dnevno po osobi. Mislim da nema druge nego uvesti režim i držati ga se. Oni sad jedva čekaju školske praznike, kad ću malo olabaviti, ali ni tada nema šanse da im dopustim višesatno buljenje u ekran.