 |
|||
ponavljam pitanje.Pinky prvotno napisa
i stvarno mrzim topice u kojima autor postavi pitanje u prvom postu i onda ignorira topic. zašto se ovaj otvarao? nije baš da je ifi nestala sa foruma otkad ga je otvorila, eno je, redovno piše na drugim temama...
ovo mi zvuči ko ona šimunićeva propaganda - rađajte do 35. inače...
Ove godine punim 35 i prestravljena sam.
Intenzivno kontam o tome da li da rađam još koje, što sve to nosi, strah me je i rodit i ne rodit, pa samo velikim očima čitam što se pišu.
Nije me frka samo tog rađanja i to, nego kontam da mi je tužno rađati djecu čije unuke neću vidjeti, ili ih neću moći čuvati. Ili neću biti živa da sudjelujem u njihovim velikim trenutcima... pa si kontam da su mi ovo zadnji trzaji. ČIm prije - tim bolje...
A onda se opet bojim da li će beba biti okej, i ja.
Zanemarite mene... statistika mi pomaže da se opustim, a osobna iskustva još i više
Mogu ti samo reći ajme meni, poslat zagrljaj i reći - još si u naponu snage. Oko 40-te se to ipak mijenja i komplicira. Imaš, teoretski, neke stupnjeve kako ženina plodnost pada - jedna je 35, 37, 39, a nakon 40-te je sve bitno teže.
Dakle - 35 je još relativno rano, ali ako misliš još rađat, nemoj još par godina dumat jer će ti to možda značit da više nećeš moć' rađat. Po meni, odokativno, bez da ti sad šuškam sa statistikama, i s obzirom da nisi imalal problema sa začećem, nemoj čekat više od 37.-me.
Pretpostavljam da te, zapravo, muči amnio. Ali, to ti je isto statisika - de fakto se više beba s krom. anomalijama rađa kod žena mlađe dobi, jer je (barem dosad, ali trend se mijenja) većina starijih žena prihvaćala amnio i ostalo. Za to pitaj ginića, on će ti imat te statistike koliko se granica povećava sa svakom ženinom godinom.
Sretno
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.06.2011. at 11:05
Mogu ti samo reći ajme meni, poslat zagrljaj i reći - još si u naponu snage
Dakle - 35 je još relativno rano,
Ovo ću si isprintat i objesit iznad kreveta!
Tnx!
Nemoj me zezat!!! Misliš na ginekologa V.Š.?
Pa i on je postao otac u starijoj životnoj dobi...
ifi ti se previše brineš, mislim nemoj zamjeriti, al ne možemo baš sve isplanirati u životu do u detalj
tko to garantira nekoj mami koja je rodila sa 25, dakle s deset godina manje nego si ti sad da će ona doživjeti svoje unuke? znam da zvuči katastrofa, ali zbog toga nije manje istinito.
ili da ako i doživi da ima unuke, hoće li biti u stanju baviti se njima, ne znam, može oboliti od npr. neke strašne bolesti i biti nesposobna brinuti i o sebi, a kamoli pomoći drugima.
primjeri su ekstremni, ali poanta je da niko nema garanciju na ništa u životu, pa stoga ako imaš poriv, želju i volju za djetetom samo naprijed!
Je, ja sam ti malo plan-frik...ifi ti se previše brineš, mislim nemoj zamjeriti, al ne možemo baš sve isplanirati u životu do u detalj
tko to garantira nekoj mami koja je rodila sa 25, dakle s deset godina manje nego si ti sad da će ona doživjeti svoje unuke? znam da zvuči katastrofa, ali zbog toga nije manje istinito.
ili da ako i doživi da ima unuke, hoće li biti u stanju baviti se njima, ne znam, može oboliti od npr. neke strašne bolesti i biti nesposobna brinuti i o sebi, a kamoli pomoći drugima.
primjeri su ekstremni, ali poanta je da niko nema garanciju na ništa u životu, pa stoga ako imaš poriv, želju i volju za djetetom samo naprijed!
... al ja sam ti ovako breza-tip, krhka i visoka, niš koristi, na selu bi me otpisali, nitko me ne bi ženio i to, pa se brinem hoću li moći, imati snage i to... plus - mene fakat brine mogućnost da rodim dijete s posebnim potrebama... jer već imam jedno (darovito doduše, ali i to je posao...)... i fakat se moram uzdat u pomoć s Neba ako bi se to dogodilo... pa se premišljam...
ajde, molim te, ti se oko svega premišljaš, oko zavjesa, pločica, čišćenja, rođendana, svega...nije to ništa novoga, dakle, s jedne strane jest malo pomaknuto, a s druge i utješno, glede ovoga što pitaš, jer
kako sve to ipak odguliš i odradiš (unatoč silnom promišljanju i premišljanju) i sasvim normalno (?) i uspješno furaš kroz život i sebe i djecu, tako bi i to treće izgurala.
Je da bi tu nas "malo" gnjavila po forumu.
Po pitanju godina, ti si pupoljak rosni za to, ja sam treće rodila, kad ono, džiza, s 36 ili 37?, 37 valjda.
Od početka sam kategorički odbila svako svrstavanje u skupinu "starijih" ili "kritičnih", mogla sam do pred sam porod ići vinograd okopavati (da imam vinograd), a oni bi mene u "starije", pih!.
i mene su otpisali, nisam mogla bacat bale trave na traktor
pa su me poslali na fakultet
a bogami niste više od mene jeremija, a i nije da se hvalim al mi vele da sam vita- jela tip!
ifi, srednje mi je ime "sto bolesti" i trudnoća mi je bila rizična, i niszam daleko od tebe po godinama. zapravo, i sama razmišljam da li je vrijeme da rađam još ako mislim, i znam da jest, iako su neke realne mogućnosti trenutno ne presjajne. a onda pomislim da mi valjda nikad neće biti presjajne, i da će mi vrijeme proći.
zato često svraćam na teme mama koje imaju više djece, i zapravo poskrivećki maštam da i ja jednom budem jedna od njih. nekako mi unutarnji glas govori da nikad ne bi žalila ni što nisam više napredovala u karijeri, ni što nisam imala više love, al bi mi moglo stvarno biti žao što nisam imala više djece
zato draga, ako imaš unutarnju želju, ma prepusti se , sigurna sam da ne bi požalila i da bi ti to sve odradila i izorganizirala besprijekorno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom