Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
A dobro, vama je katastrofa, vi ne biste kao ja, okej. Ali niste mi dali niti jedan razuman argument zašto bi djetetu trebalo pustiti da se oblači kako god želi, ako želi od sebe vizualno raditi sljedbenika neke plitke ideologije koja može imati veze i s drogom i kojekakvim suludim idejama. O tome pričam. Ne o marci, boji, stilu. I kad kažem košulja, to mi je palo na um. Čitajte - majica, vesta, štogod, haljina (za curicu, za dečka ne). Ili se može išarati, ispirsati, označiti fašističkim, anarhističkim i kultaškim obilježjima od glave do pete čime god hoće (divna, luda mladost, otkačeno, baš super), ili je spaljen i bezvezan u najružnijoj košulji na svijetu? Ja tako ne mislim.

Ne bih se odrekla djeteta da ga ćopi nešto takvo, zašto bih, mogu ja s njime ići i u šoping takvih stvari, ako drugačije neće ići, ali nikad ih neću tapšati po leđima - ako ćete po Juulsu, to sam ja, to je moja granica, ja tako smatram i neću nikoga udaviti zbog toga, ali moram biti - autentična.
planiram mojim curicama kupiti bodijiće na ramonese čim se malo zaokruže.
mora da sam grozna mama, sljedbenica neke tamo grozne, plitke ideologije zvane punk subkultura jer im neću zalizati kosicu i obući balerinke i haljinicu. strava.
koje sam sreće dica će mi nositi suknjice i matching roza đemperiće kad odrastu ...

imala sam mamu sa sličnim modnim razmišljanjem ko ti. rekla je da u crnu neću izać iz kuće. pa kad nisam izašla 15 dana, 16. me je pustila. jer stvarno nikakvih razloga za nepuštanje nije imala. i nikad više moj modni subkulturni izričaj u negativnom kontekstu nije spomenila, čak mi je robu šivala jer tada nisam mogla kupiti ono što sam htjela nositi. btw., uvijek sam bila odlikašica, čak preposlušno dijete.
i fakat nije bitno u kojoj sam boji hodala okolo.
ili što bi zatucane mame smatrale da sam automatski narkomanka jer sam blijeda i u crnu.
mame bi trebale imati malo više povjerenja u svoju djecu.