4 je standardna doza za one koje reagiraju u dobi od 39+, no ni to nije nikakva garancija (to je moja doza, pa opet loše trudnoće, a dok sam bila mlađa (mislim... mlađa - 38) ipak je uspjelo), a Luči je oduvijek smatrao stanice dobivene u klomifenskim ciklusima (bez obzira mlado-staro) lošijima i bio je nesretan kad bi morao tad radit IVF, taj stav mi je potvrdio i Vlaisavljević, ali to su te neke standardne sheme.
Loše dupliranje bete - uvijek manje nego duplo - je imala i sildad, dovukla se skoro do isto tipa 10. tjedan, i onda se ipak na UZV-u vidjela anomalija i imala je missed, a taman ju je poljak bio proglasio možda ipak bude sve OK kad je dotle došlo, dok je prvo bio rezerviran. Kod nekih žena je manje dupliranje bete normalno, ali čini mi se da kod većine upućuje da nije nešto ok.
Sad će trebat čelični živci i mirnoća.
Ne znam uopće koliko pomažem, a koliko odmažem s ovim detaljima. Ne mogu drugo nego poći od sebe - meni vibrice i bit će sve OK, ja znam, mora bit OK nije nešto pomagalo, a beskrajno mi je pomogla vikki u RL-u, više od svih na koje sam naletila, sa svojim realnim iskustvima i otvorenim stavom - ona je to, kao i moja non-MPO dok, odmah otpisala i čudila se što toliko traje, ali nekoj drugoj je lakše održavat nadu... nemam pojma.
Činjenica je da je teško trpit trajanje trudnoće za koju znaš da vjerojatno nema šanse, opet, teško je i nakon toliko nade imat pad, a stalno se misliš možda ipak... Jednako tako je činjenica da se nakon druge bete, dok je god bio transfer više njih, ne može ništa točno znati, i da može završit i ovako i onako.
Stalno sam u iskušenju da li šutit s detaljima i samo slat srca i vibre, ili istresat sve ove detalje... Meni su ti detalji od cura, dobiveni mimo foruma, jer je forum uvijek nekako bio "misli pozitivno i nadaj se", značili sve, pa se samo mogu nadat da pomažem, a ne odmažem.
Miba, ne znam je li ti pomažem ili odmažem, oprosti...