baš tako. zato mi je onaj post nekako, smiješan.
skoro sve navedeno mi se čini tako beznačajno.
kad bi sve to imalo ikakav utjecaj na karakter, ne bi naša vrsta opstala, nema teoretske šanse. uključujući i to minutno plakanje u krevetiću. male sličice čine život. tu su da nam život učine ljepšim, toplijim, a ne da spriječe traume.
a čini mi se beznačajno naročito u odnosu na mogućnost da babica npr zapne u prometu il na granici. kakva je trenutna situacija. porod kod kuće, trenutno, u hrvatskoj, po meni nosi sigurno bar koji postotak veći rizik od rizika poroda u bolnici, sa svom kaskadom intervencija (kako se izražavam, ha).
jer asistirani vrlo lako pređe u neasistirani porod.





).
