Peterlin prvotno napisa
Nema drugog rješenja nego ODMAH razdvojiti djecu kad se počnu mlatiti.
Kod nas to nije bilo često, ali je bilo ipak dosta negdje kad su bili 2-3 godine stari i još nisu kužili da je opasno npr. jako gurnuti brata tako da ovaj udari glavom o zid.
Spas? Paaa, osim debelih živaca to je bilo razdvajanje (svaki u drugu prostoriju), prodike i beskrajno objašnjavanje, a kad bi me baš jako izbacili iz cipela, onda sam znala bacati šlape po kući, galamiti (to mi inače baš nije običaj, pa zato djeluje kad dignem glas) i slično.
Ipak, najbolje od svega bilo je skretanje pažnje na nešto drugo, ali u ranoj dobi to treba činiti dosta često jer im pažnja ne drži dugo.
Igre koje su ih napokon zbližile da se počnu zajedno igrati (u dobi od 3-4 godine) bile su zavlačenje u kartonsku kutiju, gradnja šatora od deke i tvrđava od jastuka. To rade i dan danas i pitam se hoće li uskoro prestati... ali sad imam iskustvo i puštam ih na miru da se zabavljaju. To je dobra alternativa tučnjavi.