Tekst je neralan i bez veze.
I ja sam '81. išla u školu. Pazlil su na nas jako, razgovarali o našim problemima. Pedagoga, defektologa i psihologa je bilo puno više nego problema koje su morali rješavati. Svake školske godine su nas testirali da vide kako čitamo, pišemo, reagiramo na okolinu. Probleme su rješavali odmah, bez uputnica, lista čekanja i privatnih logopeda/psihologa.
Na nasilje su svi reagirali, roditelji, škola i druga djeca. Za tučnjeve su kažnjavali. Djecu s posebnim potrebama su integrirali u razrede. Ismijavanje drugačijih se strogo kažnjavala. Učili su nas da smo svi jednaki bez obzira na spol, boju kože i nacionalnost. Učitelje i školu su poštovali svi: djeca, roditelji, državna i lokalna uprava.
E, da. U WCu je bilo dasaka, toaletnog papira i sapuna. Vrlo mali broj djece je trebao produženi boravak, a oni su dobijali jeftin ručak koje su kuhale tete kuharice u našoj školskoj kuhinji.

BTW, izrasli smo u bedake, kriminalce, poštene ljude ili genijalce. Kako tko. Zbilja ne znam jeli to zbog svega ili unatoč tome.