Djecu treba od početka učiti da se moraju braniti kad ih netko udari. Netko tebe šakom, ti njega opali još jače. I nema tu puno psihologije ni mudrosti, onaj koji se ne nauči obraniti taj će biti mlakonja koji će primati po sebi uvijek. Ja sam bila drugačijeg stava dok mi je sin bio mlađi ali sam promijenila mišljenje kad je jadničak poslušao mene u situacijama di malim nasilnicima nije bilo do jednake psihologije. Sad je priča drugačije, iako nikad nije i neće biti dijete koje šakama rješava probleme (ide u 5. razred) ali potući će se kad treba. Mušku djecu ipak treba odgajati malo drugačije od djevojčica i sve one priče o jednakosti, nenasilju, blagosti i razgovorima su pale u vodu nekoliko puta tijekom odrastanja mog sina. Slažem se da je refleksna radnja djeteta da se obrani ili ne ali dijete koje nije naučeno na udarce i takvu vrstu odnosa, kojem se od rođenja tupi da tuča nije OK, će biti zbunjeno i neće se znati postaviti. Mlađeg sina od početka učim da vrati istom mjerom. I da vidiš kako lakše dolazi do položaja u društvu, odnosno u toj muškoj nekakvoj hijerarhiji, nikad ne prolaze dobro oni koji se povlače. A neke stvari se nikad u čovječanstvu neće promijeniti-od muških se traži hrabrost, snaga i odvažnost a kod žena nešto sasvim drugo.