ja i dalje ne razumijem zbog cega profesor koji postuje, uvazava, razumije djecu i tako se prema njima i odnosi ne bi trebao biti u stanju prenjeti odlicno znanje djeci? to da su profesori strucno potkovani, se meni podrazumjeva, pa to ni ne spominjem.

kakve veze ima sjedenje u parku s prenosenjem znanja?

profesori o kojima sam ja pricala nisu bili djecji prijatelji u smislu prijateljstva (za to djeca imaju drugu djecu, nisam ni ja svojoj kceri prijateljica, ja sam joj mama) koja djeca imaju s drugom djecom, niti su isli na familijarnost. nacin na koji ce profesori ostvariti taj odnos uvazavanja, postovanja i poticanja djece je individualna stvar koja djelomicno ovisi i o njihovoj osobenosti, kao i o vremenima, sustavima, kulturama.
nisu ni djeca tako blesava, pa da padaju samo na parkice i slicno.
ovo je zapravo super analogija na juul-a.
kao sto izmedu laissez-faire roditelja i "vojnika" roditelja postoji onaj kompetentni, tako je to i sa profesorima.

sanja, dobro pitanje.
moje opservacije na temu sitnice i ustava su se referirale na konkretnu pricu o jednom po meni ne osobito strasnoj situaciji "ustavnog prava na govor", koja je bila prikazana kao dokaz toga da su danasnje generacije djece "nemoguce" u detalju i globalu .

situacije u kojima postoji jedno sustavno i ozbiljno ometanje nastave su drugog kalibra, pa su i rjesenja (ako ih ima) kompleksnija, te ukljucuju suradnju puno vise i institucija i osoba.
u pravom razredu osnovne skole je u razredu cure bilo dvoje djece vrlo teskog i problematicnog ponasanja (sto je bilo prilicno za ocekivati kada si upoznao roditelje). nakon prvog razreda su otisli u drugu skolu.