Puno puta mi je na pamet padala čokoladina tema o čudima koja se OPET događaju. A nisam vjerovala da bi se čudo OPET moglo i nama dogoditi...
Iza mene su tri mjeseca nevjerice. Bez obzira na sve simptome koje sam imala, točno "po propisima", proživjela sam ih i dalje ne vjerujući, ili, u najboljem slučaju, vjerujući napola. Iza mene su i tri mjeseca zabrinutosti i straha, ali toga se nisam riješila, vjerojatno niti neću... Kao što nisam imala hrabrosti izgovoriti gotovo ikome, još sam manje imala hrabrosti to otipkati... ali danas skupljam hrabrost i napisat ću... da u mom trbuhu raste beba. Zvrkica će dobiti seku ili, vjerojatnije, bracu!
I sad nakon što sam ovo otipkala i na blogu i ovdje, čini mi se da sam počela vjerovati.
