Rekla sam volonterki da je to neka zabuna, da nisam pristala na donaciju ni preko interneta niti u ugovoru koji sam potpisala. Zatim sam
išla od djelatnice do djelatnice kako bi mi vratile novac. Sve su me redom upućivale do jedne starije gospođe koja mi je rekla da je donacija poznata stvar jer “im Grad Zagreb ne daje ništa, a dvoranu na Velesajmu moraju plaćati po tržišnoj cijeni, pa kad ne bi bilo tih donacija, ne bi mogli funkcionirati”. Pokušala je, objašnjava nam uzrujano I. P, objasniti toj gospođi da im može dati 200 kuna, no 588 kuna velik je novac. No, kako kaže, ni nakon opetovanih molbi da joj vrate ostatak
nitko više nije želio s njom razgovarati.