Nemam što puno reći što bi se značajno razlikovalo od uobičajenog tempa osim što sam zasad ipak donekle blaženo zaštićena jer nisam počela raditi,
Samo sam mužu na kraju jednog prilično napornog vikenda rekla: "Zamisli da sutra i ja idem raditi i izađem u 7.15 iz stana , a ti se s curama presvlačiš, hraniš i vodiš u 2 vrtića (ok , u istom su kvartu) i da, pritom ideš javnim prijevozom jer imamo 1 auto, a ja radim bogu iza leđa (min. 2,3 javna prijevoza bih mijenjala) i moram biti u uredu u 8.00 ili ranije , a ti ipak imaš fleksibilnije radno vrijeme." MM iako radi na drugom dijelu grada ima direktnu autobusnu liniju. Samo me čudno gledao jer mislim da nije svjestan kakav bi tad bio tempo i kako bi on tu puno više "nadrapao" jer kad sam nakon prve cure išla raditi, baka bi došla rano ujutro, čuvala je cijeli dan, mi bez brige i još doma dođemo na skuhan ručak i još dijete nije išlo u jaslice. E sad baka više ne može, a djece je dvoje, a MM na zahtjevnijem poslu.
Sve u svemu zahvalna sam što sam zasad doma jer bilo bi vrlo napeto.
A što se tiče usporedbe sa starim vremenima, po mom mišljenju odraslima nije bilo puno lakše u svakodnevnom životu, ali su očekivanja ugl. bila manja. I što se tiče odgoja, i što se tiče financija, i onoga što "treba" postići kao obitelj i pojedinac. Mislim, moja mama zasigurno nije pročitala ništa o odgoju djece, a bilo nam je isto ili bolje nego većini mojih prijatelja itd.
I iako nadasve cijenim prednosti interneta kao izvora (mog) paralelnog života mislim da mi oduzima previše vremena kao i neograničen izbor SVEGA što danas život nudi ( a isto nas najčešće koliko veseli toliko i opterećuje)