Šta radite kada otac ne dolazi po djecu u dogovorene dane?

[samamama]

ne znam gdje bi napisala ovo sto mi se dogodilo jucer, a ne zelim otvarati novu temu jer nije toga vrijedno. ova tema mi se cini najbliza opcoj poanti, pa eto..

jucer je gospodin otac odlucio da ima sina, i to nakon sto mu se od 6. mjeseca nije javio niti se sjetio da ima dijete. I onda krece.... salje poruku da bi on otisao u vrtic jer da zeli pricati sa tetama ?! na moje pitanje zasto ?? kaze : pa tako, da ih pitam, da vide zene.. ja kazem: da vide zene sta? nema odgovora...
nakon sto sam objasnila da ne moze otici po njega u vrtic, vec da mora doci po njega doma jer je kisa a on nema odjecu niti obucu na sebi da bi mogao ici bilo gdje poslje vrtica nego ravno doma, slaze se i kupi ga od doma.

Vratio ga je doma nakon 2 sata i 30 minuta.

i sada se sigurno pitate u cemu je problem? u ovome.. on je u ta dva i pol sata uspio unistiti i popljuvati sve ono sto sam ja gradila posljednja 3 mjeseca. Dijete mi se vratilo sa stajalistem kako je pogresno da osobu koja je tu za njega svaki dan, koja ga voli isto koliko i ja i koja mu daje sve ono sto mu njegov otac nikada nije dao, da tu osobu zove tata. Jer: nije moguce imati dva tate! On ima jednog tatu koji mu ( pazite sad ovo ): kupuje igračke.
Pogađate, dosao je doma sa kutijom najsitnijih puzli ( na kojoj je btw jos uvijek cijena od 350 kn ) i koje on sam sa svoje 4 godine nikada nece moci sam sastaviti.

Ljuta sam, tuzna sam, osijecam se kao prava budala. sto sam uopce dozvolila da do ovoga dodje, sto sam se sve do jucer nadala da iako taj covjek ne brine uopce o svom djetetu, da ce barem imati dovoljno postenja ne rušiti mu njegov svijet koji ide dalje i ici ce dalje onda kada on opet nestane.

Tako da eto, ja sam jucer ujutro imala sretno dijete, koje je imalo mamu i tatu koji ga obozavaju, koje je grlilo i ljubilo sto puta dnevno. Na kraju dana sam imala dijete koje ima samo mamu i maminog decka i nekog imaginarnog lutka u svom zivotu koji bi mu kao trebao biti tata i jednu jako skupu igracku od koje je vec izgubio dijelove i nikada se sa njom nece moci igrati.

moja tuga ovog trenutka je nemjerljiva u nicemu sto se moze opisati rijecima. Cuti od svog dijeteta sinoc kako me ljutito uvjerava da mu moj "decko" ne moze biti tata, bilo je prestrasno. to isto dijete je samo dva dana prije zivjelo u uvjerenju da je njegov otac umro ( jedino tako si je u svojoj glavi valjda mogao objasniti zasto ga nema).
I sta sada? otac mu je vec jucer rekao da on cim ga ostavi doma ide na "put" daleko, daleko. a laze i zivi u istom gradu gdje i mi. Znaci, njegova prica o tome kako moze imati samo jednog tatu i da taj tata opet odlazi, moje je dijete opet ostavilo sa jednim roditeljem, umjesto sa dva koliko ih je imao kada se tog jutra probudio.

I sad opet na pocetak,.. po enti put na pocetak. sakupljati krhotine, objasniti djetetu da igracke nisu mjerilo ljubavi, da ne treba biti nesretan jer mu tata ne dolazi i objasniti mu kako je njemu super jer on ima cak dva tate, jednog tamo negdje daleko i jednog koji ga pokriva svaku vecer

uf.. nadala sam se da ce mi biti barem malo lakse kada se istresem ovdje., ali nije.

[strumpfeta05]

ne znam gdje bi napisala ovo sto mi se dogodilo jucer, a ne zelim otvarati novu temu jer nije toga vrijedno. ova tema mi se cini najbliza opcoj poanti, pa eto..

jucer je gospodin otac odlucio da ima sina, i to nakon sto mu se od 6. mjeseca nije javio niti se sjetio da ima dijete. I onda krece.... salje poruku da bi on otisao u vrtic jer da zeli pricati sa tetama ?! na moje pitanje zasto ?? kaze : pa tako, da ih pitam, da vide zene.. ja kazem: da vide zene sta? nema odgovora...
nakon sto sam objasnila da ne moze otici po njega u vrtic, vec da mora doci po njega doma jer je kisa a on nema odjecu niti obucu na sebi da bi mogao ici bilo gdje poslje vrtica nego ravno doma, slaze se i kupi ga od doma.

Vratio ga je doma nakon 2 sata i 30 minuta.

i sada se sigurno pitate u cemu je problem? u ovome.. on je u ta dva i pol sata uspio unistiti i popljuvati sve ono sto sam ja gradila posljednja 3 mjeseca. Dijete mi se vratilo sa stajalistem kako je pogresno da osobu koja je tu za njega svaki dan, koja ga voli isto koliko i ja i koja mu daje sve ono sto mu njegov otac nikada nije dao, da tu osobu zove tata. Jer: nije moguce imati dva tate! On ima jednog tatu koji mu ( pazite sad ovo ): kupuje igračke.
Pogađate, dosao je doma sa kutijom najsitnijih puzli ( na kojoj je btw jos uvijek cijena od 350 kn ) i koje on sam sa svoje 4 godine nikada nece moci sam sastaviti.

Ljuta sam, tuzna sam, osijecam se kao prava budala. sto sam uopce dozvolila da do ovoga dodje, sto sam se sve do jucer nadala da iako taj covjek ne brine uopce o svom djetetu, da ce barem imati dovoljno postenja ne rušiti mu njegov svijet koji ide dalje i ici ce dalje onda kada on opet nestane.

Tako da eto, ja sam jucer ujutro imala sretno dijete, koje je imalo mamu i tatu koji ga obozavaju, koje je grlilo i ljubilo sto puta dnevno. Na kraju dana sam imala dijete koje ima samo mamu i maminog decka i nekog imaginarnog lutka u svom zivotu koji bi mu kao trebao biti tata i jednu jako skupu igracku od koje je vec izgubio dijelove i nikada se sa njom nece moci igrati.

moja tuga ovog trenutka je nemjerljiva u nicemu sto se moze opisati rijecima. Cuti od svog dijeteta sinoc kako me ljutito uvjerava da mu moj "decko" ne moze biti tata, bilo je prestrasno. to isto dijete je samo dva dana prije zivjelo u uvjerenju da je njegov otac umro ( jedino tako si je u svojoj glavi valjda mogao objasniti zasto ga nema).
I sta sada? otac mu je vec jucer rekao da on cim ga ostavi doma ide na "put" daleko, daleko. a laze i zivi u istom gradu gdje i mi. Znaci, njegova prica o tome kako moze imati samo jednog tatu i da taj tata opet odlazi, moje je dijete opet ostavilo sa jednim roditeljem, umjesto sa dva koliko ih je imao kada se tog jutra probudio.

I sad opet na pocetak,.. po enti put na pocetak. sakupljati krhotine, objasniti djetetu da igracke nisu mjerilo ljubavi, da ne treba biti nesretan jer mu tata ne dolazi i objasniti mu kako je njemu super jer on ima cak dva tate, jednog tamo negdje daleko i jednog koji ga pokriva svaku vecer

uf.. nadala sam se da ce mi biti barem malo lakse kada se istresem ovdje., ali nije.

Samamama,

sad po tvom postu vidim da nemam samo ja sličan problem.
Naime, otac mog djeteta po dijete nije dolazio niti viđao 3 mj (dijete ima 4 god)......iako svakog petka u vrtiću dijete može preuzeti i svaku prvu i drugu subotu....mada je bilo i dužeg perioda kada nije imao kontakte sa djetetom, no osvrnut ću se na ovaj posljednji....
Objašnjenje: nemam auto, nemam kako, nema me ko dovesti.......bezvezni izgovori na koje sam ja već oguglala (btw. udaljenost od mjesta gdje živi otac i dijete je 5 km!), ima autobusa, ima bicikla, barem je sad do sredine 10 mj. bilo prekrasno vrijeme....ali tko bi tlačio bicikl u najgorem slučaju 15 min?!
Dijete u međuvremenu imalo rođendan, mislila sam pojavit će se otac barem taj dan pred vrtićem sa poklonom.....ne, bila sam u krivu, nije ni nazvao......razlog: nije imao moj broj mobitela koji ja doduše već imam 2 god. , dakle nisam mijenjala broj....ali opet otac ima odgovor: pokvario mu se njegov br. pa nije imao broj, a kao nema ga na kartici pohranjenog
Javlja se otac nakon rođendana 2 tjedna, jedan prijatelj očev sa kojim ja kontaktiram molio me da mu dam br moba.......mislim, ionako znam da je to sve igra, kao nema on broja......uostalom, zna gdje je vrtić, ne treba mu moj broj, treba se samo pojaviti tamo, zna kad......
Zove mene otac da dolazi taj petak ali ne u vrtič po dijete kako bi trebao nego neka ja pokupim dijete i dođem sa njim u tamo neki ajmo reći kafić u blizini da je vidi......na moju primjedbu da bi se dijete veselilo da ga vidi i da neka on ide po dijete u vrtić, otac odgovara: puše vjetar i hladno je.......a dijete ima zimsku jaknu i cipele i udaljenost od vrtića do tog kafića je 10 min.....
Dolazim po dijete, saopćavam da je čeka tata....ne mogu opisati to veselje koje sam vidla u njenim očima, odmah je uhvatila prvu prijateljicu i rekla joj: tata mi je došao ! ja sam skoro zaplakala.....a zašto? zato jer je on takav kreten da je ne viđa redovito, uvijek je "nešto" pa prođu mjeseci, ona ne pita za njega, ja joj ništa ne govorim samo čekam da li će se i kad on javiti......bježi ona van iz vrtića, pita: mama, gdje je tata, gdje ćče ga ugledati? ja joj velim: tata nas čeka, idmeo autom do tamo...dolazimo u taj kafić, tata ju pozdravi onako: di si mi? , a dijete: ne zna što bi....krenula mu pokazivat neke igračke koje nosi sa sobom u vrtić......ali ja vidim da tu nema neke bliskosti, dijete je bilo jako rezervirano, suzdržano, a ni otac se nije pretrgnuo da je uzme barem u krilo i zagrli nakon toliko vremena nakon nekog vremena djetetu se piškilo pa idem s njom na wc...na wc ona meni veli: mama idemo doma......dođemo iz wc-a, još malo slagala igračke po stolu i opet počela navaljivati: mama idemo doma.....još sam imala dobur volju i prebacila oca do mjesta gdje živi jer nije imao prijevoz i onda tek došla sa djetetom doma.....
U sebi sam mislila: to nikako nije dobro za dijete, vidim da joj fali, zbunjuje je tim povremenim dolascima, prvo se mu poveseli, onda kad ga ugleda se ukoči......odlučila sam da mu javim da u nedj. dovezem dijete ujutro i da je on vrati (nekako) do 18h......rekao je da mu odgovara.....dijete se veselilo, ja je odvela......ja sam si u miru obavljala tu nedjelju neke kućanske poslove koje nisam u mogućnosti, i prošlo 18h oca sa djetetom još nema....šaljem sms pitam kad dolazi, piše on: još malo......vraća dijete tek u 18.45 i to je ono što me ljuti, ja pokažem dobru volju a on ne vrati nju na vrijeme, a ja na iglama svaku minutu.....i svaka minuta traje ko vječnost....
Ja trenutno nisam u drugoj vezi, ali mogu misliti kako je to kod vas samamama, imate novog partnera koji je prihvatio vaše dijete, dijete ga smatra ocem i onda se "pravi" otac sjeti da ima dijete nakon par mjeseci i dijete jednostavno zbuni ! To je ono što i mene ljuti .....najednom prestane kontaktirati sa djetetom i onda se sjeti kroz par mjeseci: e gle, baš bi se mogao malo javiti...... a ne misli što je sa tim svojim ponašanjem izazvao u maloj dječjo glavici.... ja sam već puno puta rekla ocu svog djeteta: ili viđaj dijete redovito ili uopće nemoj, jer to njoj šteti ....ali to je kao da govorim zidu.....

Uvijek si mislim što je za djetetovo dobro i onda radi nje nešto napravim, dok otac tu moju dobru volju iskorištava......

Dođe dijete doma sa hrpom ljetne odjeće što vjerojatno kupila nova partnerica oca, i koja je lijepo čekala cijelo ljeto kod njih jer eto otac nije nikako mogao dolazit 3 mj....pa sad ja prebirem po odjeći što joj bude dr. ljeto premalo da odvojim.......dobila je i neke lego kockice.....a d r strane otac se prijatelju hvali da ima doma poklona za dijete za 5 tis kn...... mislim svašta....

[elektra]

osjecam tvoju tugu izmedju redova, dok si jos juce bila sretna i zadovoljna. Bas mi je zao. Nije mi jasna jedna stvar a zdolazim do zakljucka da je dijete bilo sretno dok je mislilo da mu je pravi otac umro i da sad kad ima "dva tate" nece biti sretno. Tu mi nesto nije u redu. Voljela bih da pomognem, ali tu mi nesto ne stima, pa ili mi malo pojasni draga moja ili cu ostaviti komentare za neku drugu temu, a voljela bih da ti pomognem. Pomoci mogu samo ako ti istinu kazem, a ne ono sto zelis cuti (barem ja tako vise volim). Dakle, cekam pojasnjenje zasto se pravi otac djeteta mora izbrisati iz njegovog zivota da bi dijete bilo sretno?

[samamama]

ja nikada nisam rekla svom sinu da mu je tata mrtav niti da ga izbrise iz svog zivota. on je sam nakon puno razocarenja i pitanja o tome zasto ga tata nevoli, valjda sam sebi objasnio da ga nema zato jer je umro.
mislim sta uopce reci kada dijete od 4 godine tako rezonira? kada je to tako sam sebi objasnio, onda ga ja i prebolio, i prihvatio novog tatu kao sve na svijetu ( iako smo mu mi uvijek govorili da on ima jos jednog tatu, mozda nije pored njega ali postoji)., dakle u tom trenutku je imao dva tate.

sada najednom dolazi doma nakon sto su ga isturpijali da on nema dva tate i da ne moze imati niti jednog drugog tatu od tog kojeg ima.

sve bi to bilo ljepo da se taj ( kako sebe naziva ) tata zaista i brine i bude tata. ali ja znam da nece, i moje dijete u sebi vec zna da nece... i sada se opet vraca na pocetak, razocarati ce se, tugovati ce, onda ce preboliti i opet prihvatiti da ga nema.

ono sto se promjenilo kod mene je da sada, nakon ovog povlacim crtu.
kraj.
nije sposoban brinuti se o djetetu, to smo znali i prihvatili
ali da unistava odnos izmedju osoba koje se ZAISTA o njegovom djetetu birnu?, a to nece ici.
Zavrsila sam sa objasnjavanjem, moljakanjem i saginjanjem glave. sto se ja više sagnem, to mi se više guzica vidi., i to je živa istina!