Sve je moguĆe

[bublica3]

DRAGE MOJE SUPUTNICE, evo javljam vam se nakon neželjenih događaja, prestanka kucanja malog srca, kiretaže u novoj Splitskoj bolnici...
Bilo je teško, ali DOBRO SMO!!!

HVALA vam na brizi i podržci, šaljem vam svima bezbroj poljubaca ~~~~~~~~~~~~~ na našem putu sazrijevanja puno ste nam pomogli.

Moram vam priznati da nakon pet godina iščekivanja beta, učenja, nadanja, suza, velikih izazova i mi smo ugledali napokon dvije crtice na testu, i mi smo čuli naše malo srce kako treperi na monitoru ultrazvuka, i mi smo napokon osijetili neopisivu sreću koja se neda opisati riječima. ČUDO PRIRODE!
Svi su se veselili sa nama, od doktora,familije, prijatelja, vas hrabrica, vaših jablana ...
Trudna 8 tjedana i 5 dana na drugom ultrazvuku nismo više čuli otkucaje maloga srca. Tuga, bol, razočarenje su u tom trenutku ušli u svaku poru našeg bića. Jedan život se ugasio.
U svoj mojoj tuzi sam svjesna sreće koja nam se desila, nosila sam život po prvi put u životu, napravili smo veliki pomak ka cilju. Sada smo sigurni da ćemo uspjeti. Život se sastoji od sreće i tuge koja se isprepliće, izazovi su veliki. Nije lako biti spreman na sve životne nedaće, ali uvijek postoje i gore stvari.
Sada Moj ljubljeni M i ja smo puno veći optimisti nego prije, puni smo nade.

Sada imamo jedan drugoga i veliku LJUBAV, a iza kantuna nas sigurno čeka veliko iznenađenje
SVE JE MOGUĆE, potrebna je LJUBAV

Drage moje, nisam se dugo javljala. Jednostavno nisam mogla, vi ćete shvatiti. Nakon gubitka naše bebe i nakon toga još dva neuspjela IVF-a trebao mi je odmor od svega. Šest godina nadanja, truda, plača, neprospavanih noći. Sve skupa 3 inseminacije, 5 IVF-a, ciljanih, HSG, laparoskopija, ... bilo je tu svega, i to s dobrim nalazima. To me znalo najviše flustrirat. Idiopatska neplodnost. Ne znaš gdje da se okreneš, kao sve je uredu... a ništa u redu nije!
Moram priznat Roda i sve vi ste mi bile od velike pomoći, ali sve mi se skupilo i trebala sam odušak na drugi način. Odmaknut se od svega, i odlučili smo zajedno s našim doktorom napravit pauzu do rujna, čak mi se činila velika pauza od 8 mj od zadnjeg IVF-a, ali tako smo odlučili. I nisam više baš niti razmišljala ni o postupcima ni o forumu, ni dijagnozama, niti sam više tempirala odnose,.... nadu nisam bila izgubila, ali dodijalo mi je zaista sve to. Možda smo se preforsirali, zaboravi malo,... mislila sam...

Evo upravo dok vam sada pišem moja mrvica me lupka u buši , a meni sreći nema kraja !!! DA, DA, DA u svibnju su mi kasnile stvari... po ko zna koji put i naravno nisam niti pomislila,.. ni na kraj pameti mi nije bilo...kad ono dvije najljepše crtice na testu! Zatrudnila sam doslovno na godišnjicu gubitka naše bebe, naše Nade. I sve više vjerujem u anđele, (kako bi rekla naša draga Denny) Nikada nisam doživila veće iznenađenje! Nema smisla da vam opisujem moje osjećaje, moju sreću... Odjurila sam odmah u doktora, bacila mu test na stol,.. moje oči su bile pune suza. Samo mi je rekao psssst ajde da vidim na uzv. Sekunde su mi djelovale kao sati... I zaista mala točkica je bila tu, doduše 5 tj. Pa nismo vidjeli puno, ali bila je tu. Gledala sam je kao u čudu i plakala. Da, SVE JE MOGUĆE, SVE JE MOGUĆE! I nismo ni vadili betu, po prvi put, doktor je rekao: a šta ćeš vadit pa TRUDNA SI!“ Usljedili su tjedni s dosta brige i straha,... ali misao koja mi je bila vodilja je bila da ja ne mogu utjecat na ništa. I moj doktor mi je govorio, brinula se ti ili ne biti će onako kako mora bit. Prvi ultrazvukovi su mi bili noćna mora, bojala sam jako. Eto, dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec i sutra smo vam 28 tjedan. I jako, jako, jako se veselimo maloj curici!!! I nadamo se svim srcem da će sve biti u redu do kraja. Mi vjerujemo da nas čuva naša Anđelica sa neba
Želim vam reći da stvarno NE TREBA GUBITI NADU NIKADA i nek ova moja prića svjedoći još jedan put da je SVE MOGUĆE!
Kada bi Ja čula ovakve priče, pomislila bi.... .... to se samo događa drugima.
Ali moguće je da se desi baš vama i ne gubite NADU nikada, nikada, nikada!