citate li ovu kolumnu?
http://www.24sata.hr/obitelj/kad-tat...as-i-ne-235612
čini mi se da se većina nas pronalazi u tekstovima...
 |
|||
|
|
|||
kolumna u 24 sata
citate li ovu kolumnu?
http://www.24sata.hr/obitelj/kad-tat...as-i-ne-235612
čini mi se da se većina nas pronalazi u tekstovima...
ja ipak ne
MM uz to što skuha, zna što ima u fridgu, jer on ide na plac i dućan (češće ja nemam pojma da je salata u fridgu)
kuhinju uglavnom on pere i čisti, kupaonu naizmjence
jedino je veš skoro pa isključivo moja briga
Moram priznati da se ja ne nalazim.
Ja sam 6 godina bila zadužena za kuću i obitelj jer je M bio uvjek na terenu ,ali kad bi došao uvjek bi pomogao.
Sad zadnje 3 godine on je taj koji više radi po kući .
Zadnju godinu pogotovo jer ne radi .
Ali ja nisam tip da mi kuća mora blistati .
On je picajzla u kući i sve mu mora biti na mjestu.
Mene ne nervira jeli suđe oprano ,da li je stavio veš na pranje ,pod opran itd.
Kad sam druga smjena na poslu ja obavim većinu posla ,a kad sam prva on je taj koji čisti pere usisava-
Samo peglu još nije upoznao.Nije mu teško i nikad ne prigovara.
A i bilo bi glupo da sam ja radila do 14 oo a on da je ležao na kauču.
E onda bi već imali problema.
Btw,Danas nam je 11 godina braka.
Čitam ponekad tu kolumnu, onak ok mi je, kako koja tema...
Redovito me naživciraju komentari, od prije nekoliko mjeseci sam počela čitati komentare na članke/kolumne i nikako se riješiti te grozne navike
ja ću se radije složiti sa pužić.
nedavno sam upravo o tome razmišljala da bih baš voljela vidjeti kako druge obitelji funkcioniraju po tom pitanju.
Čisto iz znatiželje.
I nakon razmišljanja došla sam do zaključka da bi se vjerojatno samo još više živcirala i mislila da sam ja nejgore "odabrala". A nije baš tako.
Prigovora da imam, imam ih jako puno. A da bi to mogla promjeniti, vjerojatno bih mogla.
Samo za takvu promjenu treba puno snage, volje i želje.
Ponekad se osjećam kao "super žena".
Radim odgovoran i stresan posao, doduše bez dežurstava, ali često i navečer od kuće (i radim još samo danas......ali istovrmeno i
jer volim svoj posao, ali "potpis" mi nalaže mirovanje) , kuham gotovo redovito, svakodnevno ima nešto za pojest, pa makar bilo skuhano i dan prije ili smrznuto, perem, kuća mi je svaku večer sasvim uredno dovedena u pristojno stanje, jedino imam tetu peglačicu, nijedan vikend nismo u Zgb, stalno "namirujemo" roditeljske kuće održavanjem, pomoć u vrtu, polju i sl, imamo gorice,.... O svemu u kući brinem isključivo ja, osim razvrstavanja ambalaže, ali i to je nešto što trebam napomenuti da se treba napraviti, jer više nemam mjesta za odlaganje. Totalno se prepoznajem u kolumni... čak i u onom djelu sjedanja pred televizor... jedina razlika je da je čuvanje, igranje, odgajanje,... djece također moj dio posla, jer MM smatra da oni "trebaju i mogu biti samostalni i sami se poigrati, spremiti, napraviti, ...". Pomoći će on njima, na cijelih par minuta i onda uzeti knjigu, laptop, TV,... U vrtić ih većinom vodim ja, putujemo sa dva auta u istom smjeru, jer se s njim nikad ne zna kada će gdje zaglaviti....
A kad pročitam sve što sam gora napisala još jednom, osjećam se kao .... naću sama sebe vrijeđati....
Dakle, na sunce sa svojim stanjem, pa da se osjećam još više.....
Ja se u tekstu vidim više kao tata
Ja sam s vremenom shvatila da te stvari zapravo nemaju veze. Niti je uvijek isto niti uvijek može biti isto. Imali smo perioda kad je samo MM teglio (zbog mog radnog vremena) i perioda kad sam ja uglavnom teglila (pauza između 2 posla - smiješno je čekati muža da ti pomogne ako si doma).
MM trenutno puno manje sudjeluje u kućnim obvezama jer to djeca i ja handlamo bez nekih većih problema (pravilo kojeg se TRUDIMO pridržavati je spremanje za sobom). MM je više angažiran brigom o svojoj mami, koja puno toga sama ne može zbog svojih visokih godina i zdravstvenih problema. Tako smo se podijelili... Generalke drapimo zajedno, dogovorimo se, a svakodnevne obveze ne smatram nekom tlakom. S druge strane, kad je moj tata bio u bolnici u drugom gradu i ja tjednima često bila odsutna, mm i djeca su savršeno funkcionirali i bez mene. Čovjek se prilagodi. Bitno je naučiti reći što misliš - tražiti ili ponuditi pomoć, organizirati se...
Jučer sam bila odsutna skoro cijelo popodne. MM je "skuhao" fileke iz konzerve jer su to djeca tražila (tja, 2xgodišnje nije problem, ne hranimo se inače time), došla sam doma na gotovo: djeca su odradila svoj dio (nije puno, ali opet...) pomoći oko pražnjenja suđerice i smeća, napisali zadaće, odsvirali, sve je bilo ok. To što npr. nisam rekla da treba i veš staviti prati stvarno nema veze. To što je kamara cipela opet bila ispred ormarića isto nema veze. S godinama naučiš gledati dobre strane situacije i malo pomalo popraviti one loše. Cipele smo spremili, he he he...
X hahaha i ja - dosta stvari iz teksta bi MM mogao reći o meniCubana prvotno napisa
Ja se u tekstu vidim više kao tata
ali - ono gdje se ja vidim u tekstu a gdje jako griješimo i ja i autorica i naši muževi jest to da smo mi "šefice", "mame", odnosno control freakovi koji kontroliraju svoje muževe. To je loše. Ako je ona na poslu a muž doma brine o ručku i djetetu, što nju briga da li je on napravio salatu ili nije.
Moj muž sve radi po kući, baš sve, sa djetetom provodi više vremena nego ja jer mu je takvo radno vrijeme, dakle i čuva i kuha i pegla i sprema i vodi na aktivnosti i doktoru i ide u školu - pa me opet maloprije nazove sa placa i pita treba li kupiti putar jer se nismo točno dogovorili !!
ma nisam mislila samo na taj tekst ima ih više ako pogledate s desne trane teksta..
npr ovaj u kojem se također pronalazim ako ne u identičnoj onda u vrlo sličnoj situaciji..
http://www.24sata.hr/obitelj/zasto-m...k-mirna-240093
prvim postom sam zapravo htjela reći da se mogu dobrim dijelom poistovijetiti s autoricom i do sad sam živjela u uvjerenju da je većina mama suočena s tim stvarima, no sad ste mi dale povod za razmišljanje..
pratim i dalje..
mima, ako zove jer se niste dogovorili, zanči da si ipak ti šefica... grin
Pa jesam, da, to je taj problem i apsurd.
jel da? i ja.Ja se u tekstu vidim više kao tata
apsolutno nam muževi ne smiju vidjeti ovu kolumnu
išla sam čitati i druge kolumne
i dalje se ne pronalazim baš u njima
možda u tu i tamo kojoj rečenici, ali općenito govoreći - ne, ne baš
Isto, nema veze... ALI, vezano na ovaj članak, dok je moj sin bio te dobi, isto je tako jurcao po dućanu i jednom se čak bacio na pod. To mora biti. Niti me tada naročito iznenadilo (jedva sam čekala da faza prođe i ZBOG SEBE sam mu 100 stvari kupila "napamet" jer mi je bila tlaka voditi ga po dućanima i čuvala sam živce za ono što se baš moralo probati, npr. cipele).
Nije štos u tome kako nas drugi ljudi (uključivo i muževi) gledaju nego kako SAME SEBE vidimo. AKo smo zadovoljne, onda ok. Ako smo nezadovoljne, iiznervirane i štajaznam preumorne, treba naći način da se to popravi. Život je jednostavno prekratak da bi čovjek rasipao svoju dragocjenu energiju na živciranje i/ili tjeranje maka na konac. To je moj generalni stav, pa opet (kao i većina) popustim naletu trenutnog bijesa jer je npr. klinac opet dobio 3 iz prirode koju je učio cijeli vikend. Pa lijepo sjednem, zamutim si kavu i uvjerim se kako to NIJE samo moj problem, kako NISAM ja odgovorna za to što je mudrijaš opet filozofirao umjesto da rješava test i da je za njega (i mene) najbolje da ispeče zanat na vlastitoj koži.
Nikad nisam uspjela postići automatizam u tome da pustim stvari da teku svojim tokom, ali sam silom prilika dosta dobro savladala tehniku "Sad stani i razmisli" i to mi savršeno pomaže. Moram se samo podsjetiti na to da ispravno postupam (ili razmisliti o tome što je ispravno), par puta duboko udahnuti i obično se uspijem vratiti na pravi kolosijek. Uostalom, treba i mene podnositi, he he he
Što se tiče mišljenja i stava drugih ljudi oko mene, dijelim ih na one koji su mi bitni (i s njima vježbam komunikaciju jer to je osnova za dobre odnose) i ostale (koji me uglavnom ne zanimaju, osim ako nekako uspiju osigurati put u prethodnu kategoriju). That's all folks. Držite mi fige da ne izletim iz cipela kad danas dijete dođe iz škole i npr. kaže da je zaboravilo odnijeti bilježnicu iz lektire u kojoj je uredno napisana zadaća... Držite mi fige...
rahela i ostale koje na kolumnu gledate iz perspektive "tata" ja ću samo pitati gdje ih nađoste??muževe mislim hahaha
živjela sam u uvjerenju (i još sam ali ako ovako nastavite neću još dugo biti) da sam uspjela što sam mm-a uspjela "odgojiti" da nakon 10 g zajednićkog života ipak preuzme neke stvari na sebe (bar djelomično) kao što je zajednički odlazak u kupovinu, zajednički odlazak s šeficom na igralište, zajedničko pospremanje stana, vožnja i kupljenje šefice u vrtiću (jer je njemu to usput za posao) i td...dok se šefica nije rodila sve je isključivo bilo na meni, a onda sam počela njega usmjeravati u kolosjek..ne mogu se ni žaliti da dok nije radio je on kuhao ručak, pospremao, vozio i kupio šeficu u vrtiću -dakle nije da ne zna..nego je lakše kad to ja radim ili ako baš mora on onda ćemo zajdno ..
i da se nadovežen na gornji post od peterlin ja nisam nezadovoljna, dapače uživam kad zajedno odrađujemo stvari, neke stvari volim sama napraviti jer sam takva i volim da bude kako ja to zamislim i ne volim da mi se petlja ni on ni nitko. Zgodno je čuti razmišljanja i stavove drugih,no činjenica je da svi živimo svoj život i svi smo si birali s kim ćemo i kako živjeti, odgajati dijecu i dr..
Logično da ako ne mora da neće, ne bih ni ja da ne moram.
Pa onda moramo i jedan i drugi.
hehehe
ne znam gdje ga nađoh, tj. znam, u birtiji
al bilo je to davno, ja imala 14 godina, on taman punoljetan, pa sam ga modelirala narednih 8 dok se nismo ženili da mi bude po mom ćeifu
i svi me pitaju gdje ga nađoh, i činjenica je da sam ja više nalik tati iz kolumne, nego MM, ali isto tako je činjenica da on hrpu toga ne bi radio da nije tako i doma odgajan
normalno mu je bilo da mama radi, a tata ako je doma, kuha, sprema i slično
možda ima veze i što je rođen na prijelazu lava u djevicu, pa je pedantan i voli red i čistoću
i tako, poklopilo se tu više stvari
pratim, i zavidim....
AndrejaMa, nisi sama.
Meni je doslo da ovu razmazenu pisateljicu kolumne zacekicam po glavi s necim.
Ne me shvacat previse doslovno.
Posljednje uređivanje od luce2006 : 28.10.2011. at 14:08
Zašto je razmažena?
Jel očekuje previše?
Posljednje uređivanje od Cubana : 28.10.2011. at 14:12
mirišim sukob mišljenja :jede kokice:
Spremi kokice
Sutra ujuto idem na groblje s djecom u drugi grad.
MM popodne radi.
Al ja bih bila užasno razočarana da dodjem doma i da nije skuhan ručak i kuhinja pospremljena. To je minimum, sve više je dobrodošlo.
Jel to razmaženost?
I što bi bilo da je situacija obrnuta, bi li bilo prihvatljivo da sam ja doma cijelo jutro i ne skuham ručak?
Pa baš tako, sve prema prilici...Spremi kokice
Sutra ujuto idem na groblje s djecom u drugi grad.
MM popodne radi.
Al ja bih bila užasno razočarana da dodjem doma i da nije skuhan ručak i kuhinja pospremljena. To je minimum, sve više je dobrodošlo.
Jel to razmaženost?
I što bi bilo da je situacija obrnuta, bi li bilo prihvatljivo da sam ja doma cijelo jutro i ne skuham ručak?
Ja sam se neki dan kolegicama s posla "žalila" kak mm nikam ne bi išel (mislim sam, bez mene - cijelu zimu sjedi navečer doma) pa me grize savjest jer ja idem i na jogu i na babinjake i slično, a njemu se to ne da. Po ljetu još nekako dok se može biti vani, ali zimi uglavnom sjedi doma, a ja dam petama vjetra svako toliko. Uostalom, tko je njemu kriv? Jesam li zato razmažena? Ponekad se uhvatim u razmišljanju da ipak jesam, ali to je samo razlika u afinitetima. Ja odem van, nema me, a opet bude i skuhano i speglano itd. Ne opterećujem se time previše.
S druge strane, ne treba biti nezahvalan, to je isto istina. Kad dođem sa svojih večernjih aktivnosti doma, kuhinja je u pravilu raskrčena, klinci u krpama, zadaće napisane a često i pregledane, torbe spremljene za idući dan... Pa kaj bi trebala hodat po kući i tražiti razlog za prigovaranje? Tak mi je baš dobro. A on, ako hoće sjediti pred tv-om ili slično, nek sjedi. Kad ga bude volja i kad dođe proljeće, ići će opet van.
Ima i dana kad kuham ručak u 11 navečer, ali to je rijetkost. Ima i dana (nisu rijetki) kad mm ostane cijeli dan kod mame, ali tada znam da će doći umoran pa ga ne dočeka nikakvo zaduženje, ali zna se on od mame vratiti i s rajnglom sarme ako se ona dobro osjeća i ima volje. Sve pet... Ravnopravnost se ne mjeri brojem sati provedenih s kuhačom/peglom u ruci.
Upravo tako
Ali dobro, iskustva su pokazala da uvijek zelis vise od onoga sta imas. Tako bi i ja zelila da mi muz bar jednom skuha rucak, od pocetka do kraja. Ali, jedinac je (mislim da tu lezi bit problema), konzervativne majke, tako da to pada u vodu. O pospremanjima, pranjima i peglanjima da ne pricam, to ne postoji. Ja drzim 3 kuta kuce (ali bi cesto htjela da to nije tako) i zato kad vidim ovu zenu koja je pisala kolumnu da se zali na razbacane igracke, smije mi se...od muke.
Dobro, da ne bi bilo da moj muz bas nista ne radi, radi - vodi djecu u vrtic i na ples kad moze, ide na roditeljske i sl., ali po kuci 0 bodova.
MM nije jedinac, ima starijeg brata koji mu je sušta suprotnost
Uz razbacane igracke sam zaboravila dodati i nenapravljenu salatu. :D
Pa da li je to razlog da se ovako sizi i jos i pise kolumna u novinama?
misim, žena piše kolumnu.
mora nešto pisati
Da, ali na žalost ima nas koje ne dočeka raskrčena kuhinja ili je za njih raskrčena kuhinja ako se sve sa stola prebaci u sudoper, a ne u perilicu, dok lonci (bilo prazni ili poluprazni) na štednjak. Neovisno jesam li ja otišla raditi ili u kupovinu ili ne znam gdje.
Zato onaj termin "razmažana".
Neke nemaju ni to. Same smo si krive, slažem se. Ali ja jednostavno nemam snage raspravljati, zahtjevati, objašnjavati,... Ponekad se malo požalim, ispušem i opet ispočetka. Tko mi je kriv.
Sjećam se prvi tjedan nakon što sam rodila P., MM je bio kod kuće i nakon dva dana poludio jer je zaključio d aje dva sata bio u kuhinji. Kuhanje, spremanje, pranje. Doslovno je poludio. Ali ... kad je njegova mama pitala treba li pomoć, samouvjereno je rekao: ne, ne treba... možemo mi to, dobro smo... i nakon dva dana otišao raditi, i kad je došao kući čekao ga je ručak, spremljeno, namirena djeca,...
Kod nas ravnopravnost ne postoji. Mislim da smo u "krizi". Proći će ili ću ja prestati o tome razmišljati.
Možda da poslušam onu - ako ne možeš promjeniti svijet, mjenjaj sebe.
andreja, jel bar dobro zarađuje?
Uvijek dođemo do svojih cipela. I pogleda iz njega.
Zato "razmažena" nije dobar termin.
neznatno više od mene , bar smo u tome blizu ravnopravnosti..........
ovo je ključno
nije mi palo na pamet da kuham, spremam i čistim
i MM je išao raditi, čim sam ja došla iz rodilišta
ali prije toga je sve doma spremio, kuhao svaki dan, čistio...
kad sam malo došla k sebi i ulovila neki ritam, ono što sam mogla, radila sam ja (ipak jesam doma)
Ne čitam tu kolumnu. Sad kad sam pročitala, na prijedlog pužić, nije loše, zanimljivo je, ali je preprepredetaljno, onako kako piše ifi, analizira ama baš svaki detalj svog života, svaku najbanalniju situaciju. No, dobro, ona je plaćena za to, i ja bih tako pisala (i detaljizirala) da me se za to lijepo plati.
No, niti se posve nalazim s kolumnisticom, a niti s izjavama zadovoljstva na ovom forumu koje su mi i ranije znale ubaciti bubu očaja i zavisti hvalospjevima kako njihov muž kuha, pere, čisti, pegla, a moj, avaj, i dalje baca čarape i cipele po podu, zna kuhati, ali više ne kuha, suđe pere, polovično, no, zajednički ne čistimo ništa tj. sve čistim ja.
Kad je sam s djecom doma, kuća izgleda kao da je na nju palo šest atomskih bombi.
No, s vremenom sam skužila da svaka medalja ima dvije strane, pa da bih i ja mogla nekome drugome ići ubacivati crv jada i zavisti jer MM zna napraviti milijardu popravaka i gotovo sve majstorske radove sam obavlja, vodi računa o svim financijama (mene to zamara), sudjeluje u odgoju, školi i brizi o djeci maksimalno, vozika ih okolo isto kao i ja, ide na roditeljske sastanke, u kupovinu (sa ili bez mene), uvijek je spreman za svaku akciju, šetnju, šoping, provod, savršen je "drug
To ga, naravno, ne amnestira od nereda i mentalne retardacije glede kućanskih poslova
S djecom nisam nikad imala nekih velikih problema po pitanju njihova ponašanja pa se tu ne nalazim s kolumnisticom.
Vjerojatno dosta ljudi ima nešto što bi htjeli mijenjati kod partnera ili djece (a drugi to već imaju, blago njima), no ti drugi ne moraju imati baš sve ono što mi imamo.
Uvid u tuđe živote zna biti i razočaravajući i utješan.
Ja bih rekla da je prevladavajuća situacija u našoj domovini da muškarci odbijaju preuzeti ravnopravno odgovornost za odgoj i podizanje djece i funkcioniranje kućanstva. I jako su uporni u tome. A kontrol frikuša koje ne puštaju uzde nije baš toliko mnogo. Više je žena koje osjećaju odgovornost da stvari moraju funkcionirati na koliko-toliko zadovoljavajućem nivou, i onda nemaju baš izbora. Kad su djeca tu, malo je teže raditi eksperimente s dizanjem ruku od svega i prepuštanjem suprugu da sam primijeti obim zadataka koji zahtijeva puko održavanje svakodnevnice.
meni su kolumne te autorice uglavnom bezveze. ne svidja mi se taj ton kojim pise, naporan mi je takav nacin razmisljanja.
Eto vidiš, on je miran, voli biti doma pa onda nešto i napravi. No, MM i ja smo oboje "aktivisti", oboje spremni na akciju (i to mi paše), ali onda kad se dođe doma jedan od nas je previše umoran, a drugi će kuhati i peglati. Ja sam ovaj drugi
Nena-jabuka, i ja sam redovno u istoj situaciji.
U biti, mene čak ne živcira toliko da to sve sam odradim, koliko me živcira upravo taj stav - ja sam umoran, moram odmoriti. Za to vrijeme ja sva odradim, a onda ja padam s nogu od umora, a on nakon odmora/drijemanja/pruženja ima snage i volje za svoj gušt - čita knjigu ili pak radi (na računalu, vezano za posao - da ne bi bilo zabune).
meni se cini ( i na srecu i na nesrecu) da u principu dobijemo muzeve koje, sto svjesnio, sto nesvjesno trazimo.
a kolumna je onako chick-lit.
sto se tice djeteta i kupovanja, da ne grijesim dusu, nisam vidjela koliko je dijete staro, ali ja bih rekla: naprosto je neodgojeno
i to kao majka jedne prilicno zivahne curice. (ajde nije bas vise curica, ali kad je bila)
Zar ne želi seks tada?
A ti sva prpošna i voljna
ko o cemu, nena o seksu.
Upravo sam smislila novo ime za takvu vrstu literature, samo mislim da ne prolazi na ovom nasem pristojnom forumu.
sapni, sapni, sitnim slovima
Ma samo pogledaj svoj prethodni post, sjeti se kolumne i samo ce ti doci.
Pa muževe uglavnom nađemo tamo gdje živimo ili gdje se krećemo. I nađemo nešto od ponuđenog. Naravno, i same smo obilježene time gdje živimo, kao i muškarci.
Samo, nama je logičnije željeti promjene. Želimo da nam bude lakše. Oni ne žele da im bude teže, pa ne žele promjene. Ili ne znaju kako bi, a nisu baš jako motivirani za naučiti. I tu često ni ljubav ne pomaže.
Opet - ovo su moja opažanja većinske situacije. Parovima koji imaju bolje međusobne dogovore od srca čestitam.
marta, chick-shit?
ups
Pobogu vertex,
shit-lit
kad vec moram tako bukvalno, al ni ovo tvoje nije predaleko, stovise, prilicno opisno.
Uh, koliko mogućnosti!
Tvoje je bolje, moje je malo seksistički.
Eh, o tome kako ih pronalazimo i o promjenama, dalo bi se...
MM je za vrijeme naše veze te sve do rođenja prvog djeteta bio drugačiji što se tiče "kućanskih poslova".
Kako sam ja bila kod kuće skoro cijelu trudnoću i godinu dana po rođenju, bilo je sasvim normalno da ja radim i obavljam većinu (čitaj SVE) poslove.
Kad sam ja počela raditi, stvari se nisu puno promjenile, jer stvorila se "navika" da je sve obavljeno. Silom prilika iskrsnula su brojna putovanja i školovanja, i tada sam se ja "dokazala" da mogu i raditi i hendlati djete i kuću. Došlo je drugo djete. stvar se još jednom "zavrtila". Nakon mog povratka na posao, ja sam bila ta koja sam uza sve još i putovala službeno i školovala se i , naravno, stizala i sve ostalo (eto opet se hvalim - baš sam super....).
Ono što mene čudi je ta "muška amnezija". Kako od jednom više ništa ne znaja, ne može, ne želi, nije mu važno, ...
Ma i oni žele da im bude lakše. Samo, rekla bih "još više lakše".
MM često kaže: kad te žena tjera da rdiš nešto, razbij, uništi, ... slijedeći put će napraviti sama. ž
Na moju žalost, kod nas je otprilike tako....
shit-shit je najbolje
Šta si radikalna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom