Zašto ne bi ispravljali djecu?
Svoje ispravljam otkad progovore. Jos nitko od njih nije od toga traume nabacio. Samo odlicno govore.
Pri tome ih ne ispravljam uz konstataciju da su krivo rekli, nego im samo kazem ispravno. I usporavam ih ako brzaju i trazim da ponove sta su rekli ako izgovore nerazumljivo, a ponekad im zadajem i teške recenice da ih izgovore brzo, pa svi pokusavamo, tko će izgovoriti sto brze i sto točnije.

U bliskoj smo interakciji s djetetom koje nitko ne ispravlja jer se to "ne smije" i vrlo često zazujim na to što mi je šestogodišnjak uopće izgovorio u nekoj rečenici. Roditelji naravno razumiju i ponasaju se ko da je mali Helga Vlahović osobno.
Upoznala sam i jednu obitelj s vise djece koju redom nitko nikad nije ispravio, pa svi govore ubiboze i svima trebaju govorne vježbe. Uvjerena sam da se bar dio toga mogao barem ublaziti pravovremenom reakcijom roditelja.