Cure koje ste išle ili tek idete na testiranje, što je bilo to što vas je potaklo na to. Jeste li same na djeci primjetile nešto po čemu ste zaključile da bi trebali ići, ili vas je uputio pedijatar ili specijalist ili...
 |
|||
|
|
|||
Cure koje ste išle ili tek idete na testiranje, što je bilo to što vas je potaklo na to. Jeste li same na djeci primjetile nešto po čemu ste zaključile da bi trebali ići, ili vas je uputio pedijatar ili specijalist ili...
Ja sam se isto ovo pitala, često... zapravo pitam se još uvijek i nisam našla zadovoljavajući odgovor. Nismo išli na testiranje senzorne integracije s djecom, ali naše starije dijete je imalo jednu grupu smetnji, a mlađe drugu, pa sam se oboružala literaturom (ima gore na starim postovima). Za mlađega još uvijek razmišljam da li da ga odvedem na testiranje, iako naslućujem u čemu je njegov problem (neki od njegovih problema: alergije, astma + izvrstan sluh za glazbu koji dolazi u kombinaciji sa užasnom preosjetljivošću na buku, šuškanje i slično te lako otklonjivom pažnjom).
Svi smo mi osjetljivi na nešto... Ček da se sjetim primjera... evo, na mirise u trudnoći. Prije i nakon trudnoće ti ne smeta, a u prvom tromjesečju ne podnosiš npr. miris paste za zube (bar je tak meni bilo). Te stvari su česte kod alergičara, a pojačana osjetljivost je također česta kod darovite djece. To se mijenja i često ovisi i o stanju duha (nedajbog da netko meni nafrlji radio u autu ako sam umorna, taj se ne bi dobro proveo...).
Između očite patologije i "normalnosti" vrlo je širok raspon stanja i nema tu neke granice za koju bi čovjek rekao "e, do tu smo normalni, a ovo dalje je poremećaj". I vrlo je individualno.
Smetnje senzorne integracije nisu nešto što je uklesano u kamen. Svaki je čovjek drugačiji, a problem nastaje kad ta preosjetljivost ometa normalno funkcioniranje. Ja sam pažljivim praćenjem ustanovila što smeta moju djecu (a takav je vjerojatno svaki čovjek) i nekako smo zajedno nalazili načine kako to prevladati. Moji su voljeli masažu, češkanje i ljuljanje u ranijoj dobi (konjić, stolac, ljuljanje u krilu i sve vrste ljuljački).
Ipak, ako posumnjamo da problem postoji, nije zgorega pitati za mišljenje iako ja smatram da ne treba na silu tražiti patologiju tamo gdje je nema (pa ponekad preskočim neki specijalistički pregled svake godinenego odem svake druge, pogotovo otkad su mi djeca veća). Bolje puhati na hladno nego se opeći, jer kod smetnji senzorne integracije (ako postoje) puno znači rana intervencija.
pitas se da li je sve ok i kuzis da ti dijete nije ko druga NT djecaCAPPY prvotno napisa
pa sto je dijete vece razlika je sve vidljivija
i pitas se da li dijete zeza (klasika je da se veli da izvodi, da izmislja, da je razmazeno ili neodgojeno...) a dijete ima ogroman problem koje losije educirana ekipa ne kuzi
Mame koje ste vodile djecu u MAKA, molim vas za savjet: imam dječaka od 7 god (prvašić mamin), koji je darovito dijete (a to nam je potvrdila i psihologica na obradi u PCM). Na upisu u školu, pedagogica je uočila neki nedostatak pažnje i uputila nas na opsežne pretrage u Suvag, sa sumnjom u ADHD. Na kraju priče pokazalo se da nema ADHD, ali i da određeni nedostatak pažnje postoji, uzrokovan nedovoljno razvijenom vizuomotornom koordinacijom za tu dob.
Zvala sam u MAKA da se naručimo na obradu ali gđa. mi je rekla da su im svi termini popunjeni i da će me zvati u slučaju da se otvori neki termin. Prošlo je već nekoliko tjedana i nije me zvala, očito je prevelika gužva za te vježbe... pitam se što sada - kao mama htjela bih pomoći svom dječaku svim raspoloživim sredstvima - da li da nazivam ženu i gnjavim je da nas primi, da li da s njim vježbam doma vježbice iz brain gym, jednorozi su stvarni i sl. knjiga, da li da pustim sve kako jest i ne forsiram dok sam ne stigne vršnjake u razvoju...?
Mislim, mi nemamo većih teškoća osim - nedostatka pažnje (pažnja traje max 35 min, a školski sat ipak 45 min...), brzo se umara, seprtljav je u igrama s loptom i sl. Nije big deal, al opet... Uz to je jako osjetljiv na dodir (nikad, ama bas nikad ne ide bos, cak ni na moru, a da ne pricam kako je bilo tesko nagovoriti ga da na natjecanju izadje na tatami bos...), na mirise (zato ja imam zabranu na deziće, lak za kosu, lak za nokte i sl)...
Bas citam Raising a sensory smart child i na onoj check-listi sa simptomima sam bome u svakoj tablici čvaknula bar po jedan ako ne više simptoma...
Sorry ako vam ovaj post izgleda zbrkan i zamoran, upravo se ja tako osjecam pa tako i pišem...
Di mogu nać ovu check listu?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom