jedina greška evolucije i totalna neprirodnost je izolacija majki sa malom djecom bez redovitih socijalnih kontakata , te običaj da obzirom da je majka doma na porodiljnom mora biti na raspolaganju 24 sta na dan bez odmora.
 |
|||
|
|
|||
jedina greška evolucije i totalna neprirodnost je izolacija majki sa malom djecom bez redovitih socijalnih kontakata , te običaj da obzirom da je majka doma na porodiljnom mora biti na raspolaganju 24 sta na dan bez odmora.
potpis, meni je najteže od svega padala ova socijalna izoliranost, čim smo krenule u šetnje s mei taiem ili kolicima, preporodila sam se, jednostavno kad bi mi bilo dosta izoliranosti u kući, stavila bih ju u mei tai i nosila, a ona je uživala: malo razgledavala, malo papala i malo spavalasirius prvotno napisa
Debeli potpis. S tim da moram nadodati da je meni ta dob bila jedno od težih razdoblja s bebom. Jedino što je pomagalo bilo je da bih u takvim danima ostavila i kuću, i ručak, i sve druge obaveze i posvetila se bebi. Ne znam koliko je to pametno i kako će funkcionirati kad dođe drugo dijete, ja mogu preživjeti 2-3 dana na sendvičima, djeca malo teže. To mi je bilo rješenje sada, a kako će biti sa dvoje i više djece, nemam pojma.
Mene je u to vrijeme u kuhinji spasio ekspres lonac + jela iz jednog lonca ili barem juha svaki dan. Pristavim, a ono se kuha samo. Jest da nije bilo neke raznolikosti, ali u vrijeme dohrane to mi je bilo super - uvalila bi unutra i mrkve i prokulice, čak i krumpir...
Variva od leće, poriluka, grah, ričet i slično isto su bili na dnevnom redu iz ekspres lonca - sve za pol sata skupa sa serviranjem.
Riba na 100 načina isto ne traži puno priprema, meso na naglo i slično. Mi smo svoj jelovnik prilagodili tako da se nije moralo duplo kuhati tj. u periodu dohrane i mi smo uglavnom bili na sastojcima za kašicu, pa smo preživjeli.... MM je povremeno otišao na špek fileke ili naručio ćevape ako bi se baš zaželio, a inače - što klincima za ručak, to i nama. Nije bilo vremena ni snage za duple ručkove, osim kod mame/svekrve. To je bio period naručivanja torti i kolača za blagdane, ali što se može... To je bio period kad su se prozori prali 1-2 puta godišnje, ali što se može... To je bio period kad se nije krečilo niti je to bilo bitno. Bitna je bila hrana i higijena. U to vrijeme smo se opremili suđericom i kombiniranom perilicom-sušilicom. Ipak, od kuhanja nisam odustajala, ali je bilo prilagođeno minimalnom vremenu za štednjakom.
Nisam jednom držala kuhaču u desnoj ruci, a dijete na lijevom kuku - bilo im je zanimljivo. Problem bi nastao kad su se obojica htjeli nositi, a ja imam samo 2 ruke i fali mi treća za kuhaču, he he he...
Zapravo, iz perspektive majke dječaka u 11. i 12. godini, brzo mi je prošlo... Istina, neke aktivnosti koje sam voljela bile su u zapećku doslovce godinama (eto zimus ponovno pletem, prvi put nakon udaje) ali nema veze. Prilagodili smo se djeci. I preživjeli. ALi da je bilo dana kad bih najradije lupala glavom o zid - bilo je. Ima ih i danas...
Ajme Peterlin, pa ovako je kod nas oduvijek (osim naručivanja kolača, meni je dovoljan jedan ispečeni kolač za blagdane), bit će da je meni ipak lako, samo što toga nisam svjesnaMene je u to vrijeme u kuhinji spasio ekspres lonac + jela iz jednog lonca ili barem juha svaki dan. Pristavim, a ono se kuha samo. Jest da nije bilo neke raznolikosti, ali u vrijeme dohrane to mi je bilo super - uvalila bi unutra i mrkve i prokulice, čak i krumpir...
Variva od leće, poriluka, grah, ričet i slično isto su bili na dnevnom redu iz ekspres lonca - sve za pol sata skupa sa serviranjem.
Riba na 100 načina isto ne traži puno priprema, meso na naglo i slično. Mi smo svoj jelovnik prilagodili tako da se nije moralo duplo kuhati tj. u periodu dohrane i mi smo uglavnom bili na sastojcima za kašicu, pa smo preživjeli.... MM je povremeno otišao na špek fileke ili naručio ćevape ako bi se baš zaželio, a inače - što klincima za ručak, to i nama. Nije bilo vremena ni snage za duple ručkove, osim kod mame/svekrve. To je bio period naručivanja torti i kolača za blagdane, ali što se može... To je bio period kad su se prozori prali 1-2 puta godišnje, ali što se može... To je bio period kad se nije krečilo niti je to bilo bitno. Bitna je bila hrana i higijena. U to vrijeme smo se opremili suđericom i kombiniranom perilicom-sušilicom. Ipak, od kuhanja nisam odustajala, ali je bilo prilagođeno minimalnom vremenu za štednjakom.
Nisam jednom držala kuhaču u desnoj ruci, a dijete na lijevom kuku - bilo im je zanimljivo. Problem bi nastao kad su se obojica htjeli nositi, a ja imam samo 2 ruke i fali mi treća za kuhaču, he he he...
Zapravo, iz perspektive majke dječaka u 11. i 12. godini, brzo mi je prošlo... Istina, neke aktivnosti koje sam voljela bile su u zapećku doslovce godinama (eto zimus ponovno pletem, prvi put nakon udajeA u poslovicu o maloj djeci i maloj brizi nikada nisam povjerovala
He he he... razumijem i predobro... MM je napokon došao na tih sat vremena jutarnjeg mira (skupa s našim mlađim sinom koji je spavalica). Ja volim taj jutarnji sat ili pol sata prije ostalih jer to mi znači skuhano, speglano i slično. U vrijeme kad su klinci bili mali spavala sam kad i oni - prek dana, ali jutro mi je bilo udarno vrijeme...Ajme Peterlin, pa ovako je kod nas oduvijek (osim naručivanja kolača, meni je dovoljan jedan ispečeni kolač za blagdane), bit će da je meni ipak lako, samo što toga nisam svjesna
S druge strane, susjeda i kuma imaju taj sat ili pol sata navečer, pa ti dođe na isto.
I nemoj misliti da je lako, lako je tek kad prođe, a do tada si kroooonično umorna (ako dobro dijelite dužnosti, oboje ste takvi). Ono što mi je najviše nedostajalo u tom periodu bilo je pol sata neometanog budnog stanja za seks - kad bi se našlo vremena, obično bi bili i mm i ja tak crknuti da nismo bili za akciju... Situacija se popravila kad je mlađe dijete napunilo 3 godine, kad su se počeli zajedno igrati i nisu više tražili 100% nepodijeljene pažnje. Ali zato sad velika djeca viču u 9 navečer (ne prečesto, ali opet....) "KOJI JE ZAJEDNIČKI NAZIVNIK...." ili "JOJ, ZABORAVIO SAM PLAKAT O DIOKLECIJANOVOJ PALAČI..." i tako dalje... Kad konačno nađemo vremena za odmor, obično smo nekoliko godina stariji!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom