Keramičko posuđe

[anchie76]

Meni je jednom dermatologica zabranila kuhanje u Zepteru ili bilo kojem drugom inox posuđu. E sada....

Imaš nekih zdravstvenih tegoba?

[Njetočka]

Imaš nekih zdravstvenih tegoba?

Odmalena imam problema sa atopijskim dermatitisom. Prije nekih 7 godina sam bila kod dermatologice dr. Karlić u Zagrebu u užasnom stanju i dala mi je dijetu od svega 5 dozvoljenih namirnica i zabranu kuhanja u Zepteru i ostalom inox posuđu jer navodno ispuštaju teške metale u hranu. Koliko je to istina, ja stvarno ne znam. Samo znam da me je njeno liječenje spasilo i nakon toga se neurodermitis više nije vratio.

[Val]

Odmalena imam problema sa atopijskim dermatitisom. Prije nekih 7 godina sam bila kod dermatologice dr. Karlić u Zagrebu u užasnom stanju i dala mi je dijetu od svega 5 dozvoljenih namirnica i zabranu kuhanja u Zepteru i ostalom inox posuđu jer navodno ispuštaju teške metale u hranu. Koliko je to istina, ja stvarno ne znam. Samo znam da me je njeno liječenje spasilo i nakon toga se neurodermitis više nije vratio.

e, sad,....me patak ako ne bih sad prešla na zemljano posuđe. to je valjda zdravo. ništa više ne valja, ništa.

[mishekica]

Iako su neke stvari davno napisane, ipak bih se voljela osvrnuti na nešto od rečenog. Ipak se radi o "mojem području" pa mogu reći pokoju pametnu.

Posuđe od nehrđajućeg čelika, kvalitetno emajlirano posuđe, stakleno, glineno i keramičko posuđe (ne nano!) odlično i zdravo su posuđe za pripremanje hrane.

Istina je što su u tekstu naveli za teflon i nanokeramiku, ali u isti koš se može svrstati i nehrđajući čelik, tzv. inox. Vatrostalno staklo, tradicionalna keramika (oni pekači koji idu u pećnicu) te emajl (koji je, usput rečeno, također keramika) svakako spadaju u "zdravo" posuđe. Emajl (kvalitetni!!) bi svakom trebao biti prvi izbor jer je to doista posve neškodljivo posuđe, odn. posuđe koje apsolutno ništa ne ispušta u hranu koja se priprema, dok god je emajlirani sloj neoštećen, bez obzira na pH vrijednost pripremane hrane.
Ako je keramičko posuđe glazirano, dakle, ako je keramički sloj nanesen uranjanjem u glazuru, a ne naštrcavanjem nanočestica, onda je takva keramika također bezopasna. Naravno, teško je znati koju su tehnologiju proizvođači koristili...
Ukoliko je posuđe "pravo" keramičko, nema šanse da ga oštetite bilo kakvim noževima, vilicama ili ne znam čime jer je keramika značajno tvrđa od čelika. Ma tvrđa je od svega što imate doma. Osim možda zaručničkog prstena. Ako se keramika ipak ogrebe, to može samo značiti da je naneseni sloj bio pretanak.
Naravno, keramika uglavnom nije otporna na temeperaturne šokove pa tu svakako treba biti oprezan. Usputni savjet, ako pečete nešto u keramičkom pekaču (u pećnici) nemojte ni slučajno stavljati hladan pekač u zagrijanu pećnicu!

Odmalena imam problema sa atopijskim dermatitisom. Prije nekih 7 godina sam bila kod dermatologice dr. Karlić u Zagrebu u užasnom stanju i dala mi je dijetu od svega 5 dozvoljenih namirnica i zabranu kuhanja u Zepteru i ostalom inox posuđu jer navodno ispuštaju teške metale u hranu. Koliko je to istina, ja stvarno ne znam. Samo znam da me je njeno liječenje spasilo i nakon toga se neurodermitis više nije vratio.

Doktorica je uglavnom u pravu. Radi se prvenstveno o niklu, koji ovdje predstavlja najveći problem. Naime, posuđe se radi o austenitnih nehrđajućih čelika, legiranih niklom (kad se kaže da je materijal inox 18/10, to znači 18 % kroma i 10 % nikla). Taj materijal jest otporan na koroziju i agresivne medije, međutim... Priprema određenih vrsta hrane, pogotovo izrazito kisele, uvijek uzrokuje oslobađanje određene maaaaaale količine nikla u tu hranu (nekoliko ppm-a). S vremenom, nakon godina svakodnevnog konzuimiranja hrane iz takvog posuđa kod mnogih se ljudi može pojaviti iznenadna alergija na nikal. Dakle, ta je alergija stvorena konstantnim izlaganjem minijaturnim količinama nikla koji se, ipak, ispušta u hranu. Naravno, ako netko već ima takvu alergiju, reakcija se manifestira u znantno kraćem vremenu ili čak trenutačno.