Pismo "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha"

[mlukacin]

Počnimo s najvažnijim:
ANTAGONIZAM OKSITOCINA I ADRENALINA
Kada mi, kao i svi sisavci, izlučujemo hormon adrenalin (kada nas je strah, kada smo tjeskobni), tada ne možemo efikasno izlučivati oksitocin, koji je ključni hormon za porođaj.

Na primjer, vrlo često se čuje da žene u porođaju trebaju jako puno energije (porod se uspoređuje s maratonskom trkom). To je besmislica iz kuta gledanja fiziologa, jer pri porodu žena treba nisku razinu adrenalina (svi mišići trebaju biti opušteni, dakle, nije potrebno puno energije). Dapače, dobijanje energije kroz jednostavne šećere, gazirana pića, sokove, može biti kontraproduktivno, jer šećeri prelaze posteljicu i beba treba otpustiti svoj inzulin što može uzrokovati hipoglikemiju.

Nisam baš medicinski full potkovana ali ovo mi nikako ne drži vodu....

Drugo, nikada nisam čula da u rodilištu potiču pijenje jednostavnih šećera, gaziranih pića... štoviše meni je rečeno samo voda i komad limuna...


Rodila sam troje djece, bez plana poroda, prvi porod je bio težak radi komplikacija druga dva su bili pjesma. Rodila sam u Petrovoj i bilo mi je lijepo, nisam se osjećala loše radi osoblja... Svi su bili korektni i poštovali moje želje i odgovarali na moja pitanja.

Moje mišljenje je da bi ta pisma trebala ići na neke druge adrese, jer nije vam kriva ta sestra koja možda radi 24 sata u tim uvjetima u kojima i mi rađamo. Moja kuma je med. sestra, radi u bolnici svakako... Znam kako joj je, pogotovo kada mora raditi 24 u komadu... Tko je kriv za to? Tko je kriv za to što je po meni padala plijesan i žbuka po glavi u Petrovoj? Tko je kriv što nemamo dovoljno doktora, sestara, dijagnostike ili lijekova? Mislite da je to stvarno kriva bolnica i ljudi koji tamo rade? Ne kažem da nas nema svakavih ali vodim se onime da je većina ljudi na ovom svijetu dobra ali postanu svakavi jer žive i rade pod lošim uvjetima, preopterećeni jer rade posao za još petero ljudi.

Ajmo ta pisma usmjeriti onome kome trebaju ići....

[Nena-Jabuka]

Nisam baš medicinski full potkovana ali ovo mi nikako ne drži vodu....

Drugo, nikada nisam čula da u rodilištu potiču pijenje jednostavnih šećera, gaziranih pića... štoviše meni je rečeno samo voda i komad limuna...


..

Ja ne znam drži li vodu ili ne. Spominje se u kontekstu fiziološkog tijeka poroda kao procesa i kako neke kemijske tvari utječu na to.
Nema tu spomena poroda u rodilištu, nitko tu ne po spominje što se tamo daje, znam da se ništa ne daje osim vode. Ovdje se spominje da ništa drugo ni ne treba, ja sam doma cuslila i te bombone, eto, nisam znala da ne treba.

Bitan je utjecaj hormona na tijek poroda, o tome se radi.

Ovo drugo, glede osoblja, ti si ili imala vezu ili sreću i osoblje ti je bilo divno. Znači, možeš im napisati pismo pohvale da samo tako nastave jer su bili odlični.
Možeš i ne pisati, i u tom će slučaju nastaviti raditi isto.
Tebi dobro, a nekome drugome ne tako dobro.

S trećim se slažem, s njihovom preopterećenošću i s tim da one ne diktiraju ni uvjete rada, ni prostora, da moraju raditi kako im se kaže, da sve kreće od vrha.

Da, može se pisati i nadležnima u Ministarstvu zdravstva, pobrinut ću se da se ovdje nađu adrese onih kojima možemo pisati.

[Nena-Jabuka]

I neću dalje raspravljati je li nekome bilo dobro, a drugome nije i to samo općenito.
Tema je o tome da im piše pohvale onaj tko je zadovoljan i da točno kaže s čime je zadovoljan, ljudima je to bitno za rad, da znaju da se njihov trud vrednuje.

Ako netko navede - hvala vam, ubrzali ste mi porod dripom, dali epiduralnu da me ne boli, meni je to ok, sve je bilo lijepo i sporazumno.

Onaj tko s nečim nije bio zadovoljan ili želi da se neke stvari promijene, isto neka piše, ako želi.
Tko ima konkstrutivne prijedloge glede tih pisama,
što i kako navesti, kome, neka se javi.
Prepucavanja kome je bilo dobro, a kome nije bilo je već milijun na sto tema.

[linolina]

Moj prijedlog je da svi doktori i sestre moraju imati pločice s imenima. Naime, moja primalja nije imala, tako da se ne mogu žaliti na nju. Naravno, kao i većina, nije se predstavila. (Pametno s njene strane s obzirom da su sve rodilje koje su joj prošle kroz ruku bile jako ogorčene). Kao ni pohvaliti neke sestre koje su uglavnom bile sjajne. Šteta. Radije bih ih pohvalila kod šefa i u javnosti, nego donosila famozne bonbonijere na izlasku (narodni običaj u mojim krajevima). Mislim da bi se takve primjedbe trebale uzimati ozbiljnije. (Umjesto veza i članstva u strankama-koji su današnji kriteriji za zapošljavanje).

[Nena-Jabuka]

linolina, splitsko rodilište, tapš tapš za tebe i jedanza babice. E, kad mi je sestra rekla da su nju oslovljavali sa "šta je, mala, šta kukaš!", jao.

No, idem opet na pisma.

Posve je nebitno šta je meni bitno, a šta tebi.

- Bitno je da je njima bitno što je nama bitno (jel' ovo iz neke pjesme?)

Dakle, pod tom mojom točkom - Ne želim glasno navijanje! kod tebe bi stajalo - hvala vam što ste me glasno bodrili i vodili kako da tiskam.To mi je puno pomoglo. Ili nešto slično, tvoj dojam i tvoje želje.

Stvar je u tome da se nitko ne čudi i ne zgraža kad ja kažem - molim vas malo tišine!

A u tvom slučaju da ne koluta očima kad ih, suprotno, ti zamoliš - recite mi molim vas, šta da radim, ne mogu više i sl. Ili - Pliz, neka netko dođe biti sa mnom.

Da izlaze u susret. Da znaju da se to od njih očekuje.

Imam u glavi nekoliko primjera, nekoliko obrazaca za pisma koji će možda nekome olakšati pisanje, ali ih definitivno svatko treba prilagoditi sebi.
Otkud ja znam kako je nekome bilo u Osijeku, a kako u Puli i što tko točno priželjkuje?

Moglo bi se reći da generalno očekujemo uvažavanje, poštovanje, nikako odnos s visoka, nikako zastrašivanje i stvaranje dodatne napetosti.

Ostalo ćemo se već dogovoriti

A sad nastavak priprema za Božić