Upravu ste, imam problema s samopoštovanjem, a on je za razliku od mene samouvjeren, siguran, ima visoko mišljenje o sebi, otvoren komunikativan, sve ono što ja nisam. I svjesna sam toga da nikada nismo bili jedno za drugo. S vremenom smo prestali razgovarati, dodirivati se, ja sam se pravila da to ne vidim, a on je sve ono što nema doma tražio negdje drugdje. Ja sam svjesna da nosim dio krivice za narušene odnose, ja volim razgovarati o problemima pokušati ih rještiti on probleme gura pod tepih. Ja znam da je on tip koji nikada ne bi prvi prekinuo već ćeka da to netko drugi učini. Njemu možda i odgovara ova situacija sjediti na dvije stolice jer sam ga prije par dana pitala ima li koga rekao je kada bude imao da će mi reći, lagao je. Možda jednostavno čeka da ona riješi svoj odnos kako bi to i on učinio. Zapravo neznam kako da se ponašam, da pokažem da sa ranjiva i da me to sve jako boli da mu kažem da ga volim , zapravo sve to vidi i zna, ali neznam i što ja želim. Ja sam osoba koja ne voli promjene, i najradje bih oprostila, ali kako živjeti s nekim tko te ne voli dovoljno, tko misli na nekoga drugoga. I ako oprostim stalno ću se pitati gdje je s kim je da li se pomirio s njom. Sve sam to prošla s njim prije 9 godina.
Ja ne tražim odgovore od vas, znam da jedino ja znam pravi odgovor, ali eto željela sam čuti objektivna mišljenja, jer ja u nekim trenucima pomislim kako to sve nije istina, kako me on voli, ali stvarnost je nešto drugo. Imam problema sama sa sobom da to prihvatim.