drage moje evo da se javim kao školski pedagog i kao ponosna mama supatnica jednog divnog dječaka.

što se darovitosti tiče malo bi se osvrnula jer mi je to posao a i posebno sam se dodatno usavršavala.u predškolskoj dobi velike su razlike među djecom i mnogo je više "darovitih".u školskoj dobi djeca se izjednače i 10 posto ih ode iznad i isto toliko ispod projeka iako je ovih ispodprosječnih svakim danom više, no to jed ruga priča. tako da može s vremenom postati bolje, jer darovita djeca iscrpljuju, to su djeca s posebnim potrebama...

što se tiče mog malog control freaka, on je zadivljujuć ali ja padam s nogu.imam osjećaj da ću nestati jedan dan, koliko god uživam u njemu i u malenom zaista je teško.super mi s njim izlazimo na kraj, ali ponekad nas izludi.naš mlađi ima skoro 9 mjeseci i predivna je mirna beba,uvijek nasmijan, spavalica i naš apaurin.on osvaja totalno drugim stilom nego stariji braco.da nije takav ne znam kako bi uz starijeg.njemu je 3,9 i evo nekoliko sitnica o njemu(čita i piše, prije spavanja nakon čitanja priče i molitve još mu moram objasniti npr,kako srce pumpa krv,koje žile prenose kisik, koja krvna zrnca šta i sl., s dvi godine svom pedijatru je izrecitirao kako je kajdijojog za srce, ujojog za pišu i sve do jednog specijalista, s 1 ipo godinu znao sve boje s nijansama i sve marke auta koje bi sreli i tako).ne hvalim se samo želim dočarati koliko on iscrpljujuć može biti i zato ti savjetujem;
proširi svoje odgovore, a kada ti se ne da reci pitaj me sutra kad se bolje informiram,unesi što više mašte i igraj po njenim pravilima ako ti se da ako ne daj to jasno do znanja.meni je lakše otkada je 3 sata dnevno u vrtiću,posvetim se malenom. sebe definitivno zanemarujem, ali tješim se da neće još dugo tako, da će brzo doći vremena kada ćemo plakati što nas tako malo trebaju.
e da meni je najveći problem što se ne zna sam zaigrati niti 2 min i što ima razno razne strahove(panično se boji karijesa,mraka vještice iz predstave i sl,)
s bratom se zna zaigrati duuugo...voli osjećaj važnosti(povjerim mu brata na čuvanje)...
eto nadam se da sam ti bila od koristi

jedno pitanje;kako uspjevate toliko vramena provoditi vani, i ja sam u Dalmaciji, ali ne usjevam baš puno zimi biti vani, kratak je dan, as dvoje malenih, spremanje, spavanje i sl.uglavnom svaki dan skoro smo vani ali ne dugo.nekad nikako, nekad pola sata, nekad 3 sata ali rijetko...????