Pratim temu i obećala sam si da neću reagirati na neke postove. I neću u dubinu. Samo kratko.Mondu prvotno napisa
Branili smo se, bili smo NAPADNUTI na vlastitoj zemlji. Mahanjem bijelim zastavicama se, nažalost, ne brani.
 |
|||
|
|
|||
Pratim temu i obećala sam si da neću reagirati na neke postove. I neću u dubinu. Samo kratko.
Branili smo se, bili smo NAPADNUTI na vlastitoj zemlji. Mahanjem bijelim zastavicama se, nažalost, ne brani.
Mislim da si propustila smisao njenog posta. Jer ni silovanjem se ne brani. Sve zločine treba procesuirati, silovanja posebno, jer ostavlja žrtvu slomljenu. Veća je milost metak u glavu nego ovo što se radilo ženama u ovom ratu.
Apsolutno se slažem! Referirala sam se samo na ovu citiranu rečenicu (van konteksta), jer ju često čujemo. Jako mi smeta izjednačavanje krivnje naših i srpskih generala (jedni su nas branili, drugi su nas napadali). Svi znamo kako su jedni, a kako drugi procesuirani i ta nepravda boli. Naravno, u svakom žitu ima kukolja. Ovdje sam dosta ponesena emocijama pa neću više diskutirati.
Posljednje uređivanje od Optimist : 26.11.2011. at 14:47
S ovim djelom se slažem. Doživjela sam upravo tu NGO intelektulnu samodovoljnost, gdje jedna osoba radi sve, žrtvuje se i pomaže ljudima više nego što se može zamisliti, a ostatak NGO-a se bori za teoretska prava muškarca da rodi, putuje o konferencijama o rodnim orjentacijama i bave se marginalnim problema minimalnog broja ljudi jer su intelektulano i financijski puno intrigantniji (lakše je financirati neki kvaziumjentički performans ili naći hrpu dokonih za čudno predavanje i zakusku nego smjestiti četvoročlanu obitelj na suho i toplo ili pružiti stvarnu psihijatrijsku pomoć žrtvi)
Nadovezat cu se. NGO je nevladina organizacija.
Susrela sam se sa radom Crvenog kriza vezano za prava zrtava konclogora - duboko sam razocarana. Nebuloza na nebulozu.
Izmedju ostalog, nisi bio u logoru koliko ti tvrdis da si bio u logoru, vec ti je prvi logoraski dan onaj kad su predstavnici ck usli u logor i zapisali te.
a svi su drugi vječni taoci košmara
koliko vrijedi jedan život, jedna smrt, vrijednost čega se s time može uspoređivati?
što se to dogodi ljudima, na što se ljudi svedu?
Obični ljudi, susjedi, prijatelji, što se budi u njima..
što je toga vrijedno? smrti, patnje, boli, domovina?
šta je to uopće domovina, floskula? ako nisu ljudi koji zajedno dijele dane, dobre i loše?
Tko su ti ljudi koji manipuliraju ljudima, da mrze ljude? kako se manipulira ljudima, emocijama?
Nadam se da smo doktorirali na tome, barem za 2-3 sljedeće generacije.
Da smo doktorirali na tome da prestanemo biti oruđe i oružje, jer to nije znak da volimo
to je znak da ne znamo.
čovjek nije svjestan onoga što ima dok to ne izgubi. tebi je domovina floskula, ljudima koji su osjećali da nemaju pravo na svoj identitet ona je značila jako puno.
a što se dogodi sa susjedima? zakrvi se brat s bratom radi ostavine, a kamo li ne susjed sa susjedom.
dok mi 18. 11. vukovar oplakujemo, mnogim srbima u tom gradu taj datum znači godišnjica oslobođenja. i tako se susjed sa susjedom zakrvi, ili u ovom slučaju oupće ni ne razgovaraju o tome, to je jedna vrsta tabu tebe, jer ako počnu razgovarati zakrvit će se ponovno. a zakrvimo se mi i na banalnijim temama. oš cijepljenje, porodi kod kuće itd.
Mene iskreno rastužuje da tražimo krivce za rat među nama samima.
Mi, žrtve, dopuštamo kopanje po vlastitim ranama, i dopuštamo post festum mijenjanje povijesti.
Upiremo prstom u naše velikane, dopuštamo si pomišljati (vođeni blogerskim guruima) da su krivi oni koji su nas branili!
Potpuno zaboravljamo na to da nije bilo agresije, da ne bi bilo ni jedne žrtve Vukovara.
evo, ne znam dal sstavit il ne
al ovakve stvari me rastužuju
ma neznam što reć
dokad će vako?
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pril...ji-dorh-a.html
Upravo sam pročitala "Hotel Zagorje" (http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6081), uđem na forum i vidim ovu temu. Dobro će mi doći malo i ovo pročitati nakon Ivane Simić Bodrožić.
Inače, preporučujem knjigu. Pogled djeteta iz Vukovara na rat i prognaništvo.
Pročitala ljetos u dahu.
Također preporuke...
Pročitala sam temu. Tužno. Jako. Vaše priče su kao knjiga. I ja sam proživjela rat, iako dovoljno daleko. Ali ne dovoljno daleko da nemam i osobni gubitak, vrlo blizak. Tako da i kad si daleko od borbe, nisu svi tvoji daleko.
Ne bilo rata nikada više!
hvala na preporuci
čitala sam o "Sunčici" i kako su podnesene prijave o sliovanju stajale godinama u ladici
sramota
a vidim, ni sad ih ne štede...
mislim da se ova njihova agonija ponavlja i ponavlja
i sve izgleda - nikom niš
Posljednje uređivanje od zmaj : 25.01.2012. at 19:16
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom