Pa i u mojoj blizoj porodici je bilo onih koji su preminuli od raka.Da se i meni isto desi,to bi za vjernika trebala biti blagodat.
Jer ja vjerujem da i kad me trn ubode za to imam nagradu.
Tako da sam tu bolest bliznjih shvatila kao njihovo ciscenje pred smrt,ciscenje u duhovnom smislu,strpljenje na bolesti,i vjera u Boga.
Isto kao kad je dijete tesko bolesno.
Ja u svakom pogledu nalazim smiraj u vjeri,jer inace je zivot na ovom svijetu pun teskih iskusenja,i ne mogu se zamisliti da bez vjere prolazim kroz ta iskusenja.
U mojoj vjeri se spominje da kad bi covjek znao kakva ga nagrada ceka,volio bi da je stalno bio na iskusenjima.Pa kad na takav nacin razmisljas,onda kad dodje neko iskusenje,ne pitas se o Boze,zasto bas ja,nego kazes,drago mi je sto sam bas ta ja.Najveca iskusenja imaju oni robovi koji su najblizi svom Gospodaru.
No sve ovo sto pisem tice se moje vjere i poimanja,a nisam htjela da tema ide u tom smjeru,zato hajmo dalje s pitanjima koja nisu jasna,sigurno i vi imate nekih.