Citiraj Pepita prvotno napisa Vidi poruku
Moje mišljenje je da je autoritet i odnos s djetetom labav, ako dijete krene fizički na roditelja.
ja sa svojim starijim imam jedan prekrasan odnos - pun ljubavi, razumijevanja, razgovora, dogovora...svega što jedan roditelj samo može poželjeti...i sve bi bilo skoro pa idilično s obzirom da mi to sve nabrojano uzvraća istom mjerom i koliko mi god svi sa svih strana tupili da mu previše popuštam, dozvoljavam, pronalazim izgovore samo da bi sve smio.... on nikada, ali baš nikada ne da neće meni uputiti ni grubu riječ, nego nikome drugome neće to dopustiti....no međutim, situacija se znatno mijenja kad se dođe do njegovog odnosa prema bilo kome drugome tko nisam ja...
dakle, to je promjena u ponašanju za 180 stupnjeva, koja se naravno najviše odražava na MM i mlađem djetetu koje je konstantno izvrgnuto njegovim napadajima...e, sad, naravno opet na scenu stupam ja koja sam mu očigledno jedina osoba od povjerenja (koje sam itekako krvavo morala steći, btw.), kojoj je najprivrženiji (onak do već dosta neukusne granice posesivnosti, budući je strašno zatvoren), koja uvijek ima razumijevanja za njegovo ponašanje i koja se uvijek želi dogovoriti....ali ne uspijevam svaki put...jer balansiram između njega koji me tako doživljava i mlađeg djeteta koje isto tako očekuje da mu budem zaštitnik...
...i sve sam sklonija tome da ne budem tampon zona i ne glumim mirotvorca, nego sukobe prepuštam onima koji su ih generirali - npr. "ako se ne možete dogovoriti koji, nećete gledati niti jedan crtić"; "ako se ne znate lijepo igrati, neće uopće biti u istoj prostoriji s igračkama"...i onda se vrlo brzo i dogovore i lijepo igraju...do prve prilike...