"edukativni" kut

[sophie girafe]

Nedavno sam dobila dobronamjeran savijet da svoju dvogodisnu curicu kad ima tantrum posaljem u kut. Jer kako ce inace nauciti da je to neprihvatljivo ponasanje. Kao argument posluzilo je i to sto sin te osobe ima takav tretman doma i u VRTICU.. (dijete ima 3 godine). Zanima me jel bi vi tolerirali da vam tete u vrticu salju djecu u kut ako se ne ponasaju "dobro"? Meni je to skoro isto kao i fizicko kaznjavanje i totalno ponizavanje djeteta i mislim da bi teticu na mjesec lansirala, a doma naravno da mi ne pada na pamet tako nesto.Sto vi mislite?

[koksy]

Pa ovisi, kod nas u vrticu postoji mirni stolac, tamo ide dijete koje radi probleme tipa tuce se, uznemirava ostalu djecu... I meni je to ok. Kad je tantrum, i mislim na pravi tantrum, nikakav kut nece pomoc. Tad je dijete maltene u drugom stanju svijesti, barem je moj sin tako izgledao, i nije pomagalo nista osim ignoriranja i zagrljaja kad ga je tantrum prosao.
Bio je u kutu prvi put nedavno, sa 4 godine. Stvarno je zasluzio jer me udarao, pljuvao i to je trajalo dosta dugo iako sam ga upozoravala. Pa je odsjedio u kutu 15 minuta sve dok se nije smirio i odonda nikad vise to nije radio.
Kazne nam se svode na zabrane crtica ili oduzimanje igracke. Mada mislim da ga najvise pogodi kad mu kazem da sam ljuta na njega i da se ne zelim igrat s njim jer se tako ponasa.

[flopica]

kod nas nikad nije palio taj kut, štoviše donio je samo još gore
i to svima
ne, ne vjerujem u kut

[Cheerilee]

Mi doma imamo u sobi foteljicu malu u kojoj sjede, zapravo srednji dečko samo (za curu nema potrebe, možda je dvaput dosad sjedila u njoj) i tu sjedi kad pretjera,
duljina sjedenja ovisi o težini "zločina" ....
On je to ok prihvatio, nakon toga razgovaramo, pomirimo se i sve ok....
Nije neka trauma a opet na neki način znade da se nije dobro ponašao...


Za vrtić nisam sigurna dal imaju takvu vrstu kazne.... Nisam nikad pitala a vjerujem da b tete rekle da ima...

[Freja]

Tantrum nije neprihvatljivo ponašanje nego je reakcija na neki podražaj iz okoline s kojim se dijete u određenom trenutku ne može ili ne zna samo nositi. Stoga mi se kut čini kao sasvim pogrešna stvar u slučaju tantruma (meni osobno i inače, ali govorim sad samo o kombinaciji kuta i tantruma). Kod tantruma dijete treba pomoć odrasle osobe, razumijevanje i blizinu, mora se osjetiti sigurno. E sad, drugo je ako ti nisi mislila na prave tantrume nego na ispade u kojima je razvidno da dijete provodi svoju volju. Moji kad se neprimjereno ponašaju moraju se smiriti u svojoj sobi, na krevetu, na podu, gdje im je volja. I nema vremenskog ograničenja - smiju izaći (čak ne zatvaram vrata) čim se smire. Obično je to nakon minutu-dvije. Mi im samo kažemo, npr. ne možemo razgovarati dok si tako uzrujan, smiri se u svojoj sobi i tad ćemo se dogovoriti.

[patriša]

ne,niti slučajno ga poslati u kut ili na bilo koji ga način kazniti jer ga to omalovažava.
trebalo bi dijete još i pohvalnicu dobit za ružno ponašanje.
zato nam i jesu škole pune razularene djece kojima roditelji ne mogu stati na kraj jer ih se bojalo kaznit da ih se ne bi slučajno uvrijedilo.
moja mala je prvi razred i učiteljica već sada jedva izlazi na kraj s većinom njih.kaj će tek bit za koju godinu kad ih lupi pubertet.
ne,nisam za fizičko kažnjavanje,ali bogme da ju neću poslat,ne baš u kut jer mi to i nije neka fora,ali na hlađenje sigurno i bez imalo straha da će je to uvrijedit.
isto tako vrijedi i za mlađu,nemam nikakvih problema s tim da ju teta u vrtiću posjeedne na stolac ili baš ako mora stavi i u kut.
i mislim da današnjim tetama stvarno nije lako s roditeljima koji bi svojoj djeci najrađe spomenik podigli,a većinom su nemoguća i razmažena deriščad koja grizu,tuku i pljuju sve oko sebe.i vjerujem da bi i one takve roditelje isto na mjesec lansirale!!!

[mama courage]

Nedavno sam dobila dobronamjeran savijet da svoju dvogodisnu curicu kad ima tantrum posaljem u kut. Jer kako ce inace nauciti da je to neprihvatljivo ponasanje. Kao argument posluzilo je i to sto sin te osobe ima takav tretman doma i u VRTICU.. (dijete ima 3 godine). Zanima me jel bi vi tolerirali da vam tete u vrticu salju djecu u kut ako se ne ponasaju "dobro"? Meni je to skoro isto kao i fizicko kaznjavanje i totalno ponizavanje djeteta i mislim da bi teticu na mjesec lansirala, a doma naravno da mi ne pada na pamet tako nesto.Sto vi mislite?

prvo bih popričala sa tetom što njoj konkretno znači "u kut" prije nego što bih nekog lansirala na mjesec. jer kod nas u vrtiću je to u biti značilo samo izdvajanje djeteta (problematičnog u datom trenutku, npr. tuče drugo dijete, kvari drugoj djeci namjerno igru i sl.) iz grupe. izdvajanje znači samo fizički ga izdvojiš na 2 m i na nekoliko sekundi-minuta dok se dijete ne smiri (a i da spriječiš daljnje neugodnosti) i onda, nakon razgovora u kojem se pokušava shvatiti u čemu je problem, ponovno uvođenje u grupu. ne vidim ništa loše u tome.

meni tantrumi jesu neprihvatljivo ponašanje koje nikad nisam podupirala tj. dozvoljavala. koliko god opravdan bio uzrok koji je doveo do tantruma, histeriziranje nije način komunikacije. na svu sreću (tj. zahvaljujući mojim izvrsnim roditeljskim sposobnostima ) mi smo ionako prošli (skoro) bez ijednog takvog incidenta.

[Pepita]

Moja L. na jesen kreće u vrtić u kojem se trogodišnjaci ne kažnjavaju! S njima se više "nateže" razgovorom i eventualno za neke baš ekstremne primjere sjede na stolcu, ali opet tamo mogu crtati i sl. tipa raditi nešto u miru...to mi se jako svidjelo.
U kut ne ide nitko, a na mirni stolac gdje se samo sjedi idu djeca od šest godina i to za isključivo neke stvari koje su recimo malo tolerantne.

Meni je odlazak u kut općenito blesava metoda.

[trampolina]

U vrtiću imaju tzv. stolicu mudricu, i točno se zna kad idu na nju - kad na bilo koji način ugrožavaju djecu ili tete (bacanje stvari, udaranje i sl.). Čini mi se (nisam sigurna) da ne "kažnjavaju" djecu jasličke dobi nego tek od 2,5 do 3 pa nadalje.

Kući isto prakticiram vid hlađenja u sobi, nekad u minutama nekad dok se ne umire, ali nikad kad su u histeriji ilitiga tantrumu- tad nikakav vid izoliranja ne pomaže nego samo taktika ignoriranja pa puno razgovora. Ovisi puno dobi djeteta, ne bi mi palo na pamet dvogodišnjaka izolirati od ukućana, ali petogodišnjaka ću itekako poslati u drugu prostoriju, jer mi naprosto smeta takvim ponašanjem (da ne bude zabune, znam ja i sebe poslat u izolaciju kad sam van kontrole ).

A kut... štajaznam, kad ogoliš stvari u principu je to isto, ali mene odmah asocira na varijante s kukuruzom i soli pa ga nikako ne volim

[Cheerilee]

A kako onda konkretno postupiti u trenutku kad dijete prijeđe granicu dobrog ponašanja?

[Sirius Black]

U ovoj dobi je teško provoditi neke kazne ako ih dijete uopće ne razumije. Mi malu pokušavamo udaljiti od onoga kaj ne smije raditi ili ako se dere jer nekaj hoće, pomaže skretanje pažnje.
Starija cura (4,5 g.) dobiva kazne za ružno ponašanje npr. nema crtića ili igrice na kompjuteru. Trenutno se popravi čim zaprijetimo da ne bu smjela s bakom saditi na vrtu. Neko vrijeme smo crtale plakat za njeno ponašanje - sunce, kiše ,oblake itd. i za najgore su bile munje. Sama prijetnja da bumo munju nacrtali je nekad imala efekt, ali kad je plač i nervoza zbog gladi ili jer joj je vruće onda ništ takvog ne pomaže jedino treba paziti da ne dođe do takve situacije.
Stajanje u kutu i sl. nikad nismo prakticirali jer mi je to bezveze a opet dovodi do novog sukoba jer ju treba prisiliti da stoji u kutu.

[sophie girafe]

ma ne bi ja nikog na mjesec nisam pala s marsa, to je bilo vise onako pjesnicki receno da bi ozbiljno porazgovarala s njom i da bi jasno rekla sto mislim, a ako razgovor ne bi pomogao onda bi svoje dijete udaljila od takve osobe. Nasrecu ne ovisim o vrticima i to bi si mogla dozvoliti.
Sto se tice kucnog odgoja ona je meni puno premala da je saljem u kut, a i stvar je u tome da je meni zao nju poslati u kut ili na bilo koji agresivni ( a kut mi je agresivan, sto cu takva sam) nacin narusiti nas odnos. Kasnije mislim da mi je najblizi stil od FReje. Ali nisam od onih koji misle da su najpametniji na svijetu, a kako mi je odgoj mojih kceri jako vazan kao i svima vama cesto se pitam da li je moja nazovi slabost da ne primjenjujem takve odgojne metode stvarno i najbolja za nju. Za sada nam super ide ovako, a nadam se da ce se i nastaviti Ali volim cuti procitati i druga misljenja.
Ono sto meni nikako nije prihvatljivo je da se tako nesto moze dogoditi u vrticu. Cak i da ja to radim doma ne bi mi bilo ok.
Tete su se skolovale za to zanimanje pa se meni podrazumjeva da su naucile moderirati grupe djece ili sto?
Mislim da kad se klinci potuku tetu treba poslati u kut jer nije odradila svoj posao, odnosno sprijecila da situacija uopce krene u tom smjeru. Dijete koje na vrijeme nije izdvojeno iz grupe, razgovorom autoritetom ili jagodama sa slagom upozoreno da to nij prihvatljivo ponasanje nego ga se pustilo otici u krajnost najlakse je poslati u kut. Za to ne treba cetiri godine fakulteta.
Patrisa ja sam od onih koji misle da je ta danasnja mladez divna, kao sto smo i mi bili.U svako doba mogu se naci i oni kao ti i oni kao ja, a istina je ipak da ta percepcija jednostavno ovisi o oku promatraca tako da mi je bezveze i pomisliti da bi tjeranje u kut na bilo koji nacin moglo poboljsati sliku hrvatskog drustva.
Stolica mudrica mi je skroz ok, cak i simpa.

[mama courage]

ako imaš takvu kontradiktornu percepciju o tetama i vrtiću, onda bolje i da ju ne šalješ tamo.

kut, stolica, soba itd. - koliko vidim po postovima, manje više svi imaju istu svrhu.

[meda]

. Za sada nam super ide ovako, a nadam se da ce se i nastaviti Ali volim cuti procitati i druga misljenja.
Ono sto meni nikako nije prihvatljivo je da se tako nesto moze dogoditi u vrticu. Cak i da ja to radim doma ne bi mi bilo ok.
Tete su se skolovale za to zanimanje pa se meni podrazumjeva da su naucile moderirati grupe djece ili sto?
Mislim da kad se klinci potuku tetu treba poslati u kut jer nije odradila svoj posao, odnosno sprijecila da situacija uopce krene u tom smjeru. Dijete koje na vrijeme nije izdvojeno iz grupe, razgovorom autoritetom ili jagodama sa slagom upozoreno da to nij prihvatljivo ponasanje nego ga se pustilo otici u krajnost najlakse je poslati u kut. Za to ne treba cetiri godine fakulteta.
.

pa takve stvari se dogode u sekundi, to su mala djeca, a i ne moze teta biti u svakoj sekundi kod svakog djeteta ( i moderirati svaku raspravu izmedu djece da nikad ne izbije zesci sukob, pa to ni na forumu nije moguce, ni uz 40 godina fakulteta )

[eda]

kao u svakom zvanju ima ljudi koji su manje i koji su vise za neki posao, pa je tako i kod teta u vrticu. ima onih koji cijeli zivot ulazu i uce, a i onih koje to ne zanima pa zele samo "odradit" i ici doma. Takvih je na svakom koraku, u uredima, trgovinama, firmama... i ne vidim zasto bi onda u vrticu bilo drugacije.

ljudi misle kako s njihovom djecom trebaju raditi posebni ljudi, s posebnom motivacijom, zeljom...(na djecu smo svi najvise osjetljivi), a realnost je da ne postoji selekcija tog tipa, upisuje se tko god zadovoljava uvijete, a budimo iskreni ti uvjeti nisu bas bog zna kako strogi, pedagoska zanimanja nisu bas posebno atraktivna, upisuju ih ljudi i jer nemaju ocjene za neka druga i sl.

a kao i vecina nasih fakulteta, pretpostavljam da je faks i tamo jedno, a rad u praksi potpuno druga prica. pa koliko nas je tek pocelo ucit svoj posao nakon zavrsetka fakulteta?

zato ne razumijem ove recenice da se podrazumijeva da covjek ako zavrsi neki fakultet da je automatski naucio raditi svoj posao? moja iskustva nisu bas takva s razlicitim zanimanjima, pa tako i s odgajateljima, uciteljima, profesorima...isto tako susrecem ljude koji zavrse neki faks a stvarno nisu za taj posao (tipa frendica mi je zavrsila ekonomiju, a rodjena je da bude teta u vrticu).

Sto se tice djeteta od dvije godine i kuta (time outa, stolice, tepihica, sobe ili sta bilo) mislim da je ono premalo da bi to uopce shvatilo i da mu tu stvarno treba zagrljaj i smirivanje. i ne bih to primjenjivala na tako malom djetetu. ali kod djece iznad tri godine vec se moze malo uvoditi to da razmisle, da ih se izdvoji na stolicu i sl.

ali ako nakon toga ne razgovaramo s djetetom, ne ucimo ga sto treba uciniti, koji je prihvatljiv nacin da dobije sto zeli, ako mu ne kazemo kako zelimo da se ponasa - od svega toga nema nista. puno djeci govorimo sta ne treba i sta im je nedozvoljeno, a premalo im govorimo kako zelimo da se ponasaju, premalo ih usmjeravamo. a cesto jos manje pokazujemo osobnim primjerom.

[sophie girafe]

Moja ide u u vrtic jednom tjedno i tamo jos nitko nikad nije zavrsio u kutu. Ni djeca ni tete. Vrtic smo odabrali slucajno jer nam je najblizi. U grupi je oko 15 djece razlicite dobi od dvije i pol do 4 godine. Bila sam s njom na adaptaciji svaki dan nekih desetak dana jer je najmanja u grupi pa su tete htjele vidjeti da li je spremna za vrtic. Koliko sam mogla vidjeti osnovno je bilo da su djeca cijelo vrijeme usmjeravana u igri i da ih se drzi zabavljenima, a ako krenu u nezeljenom smjeru teta jasno kaze "Ja ne zelim da radis to i to. To nije dozvoljeno."I stvar stima.Moja je jako brzo naucila da u vrticu vrijede druga pravila nego doma i ona to postuje. U vrticu prije uzine pospremaju i ona posprema sa njima bez problema. A doma su rijetki trenutci kad je dobijem da zajedno pospremimo igracke. Meni nije ni palo na pamet da bi ih u vrticu slali u kut, pa se nisam oko toga ni previse brinula. A onda cujem da postoje vrtici i tete i roditelji kojima je to ok. Pa sam pitala muza jel on misli da je tako nesto moguce (ne zivim u hrv) i njemu je to bilo smijesno i rekao mi je da ne vjeruje jer je to cak i kad je on bio mali smatrano zastarjelom i skroz bezveze metodom. ALi eto sad si ja mislim jel to stvarno tako lose ili ima nesto dobro ( a meni skriveno) u tome?
Meni je izmedju kuta i stolice mudrice ogromna razlika jer zamisljam kako bi se ja osjecala u kutu, a kako na stolici mudrici i gdje bi bila vise otvorena da razmislim o svom ponasanju i silama svemira.
Meda mislis li da bi si naprimjer kontrolori letova mogli dozvoliti da u svakoj sekundi ne prate sto se dogadja sa avionima koji su im povjereni? Zasto za tete vrijede druga pravila?

[Cubana]

Kontrolori leta rade četiri sata, zatim se četiri sata odmaraju.

[mama courage]

kontrolori leta svakih 2 sata imaju pauzu od po sat vremena.

pitaj te tete onda kako one uspiju da animiraju tvoje dijete da nema tantrume tj. da bude suradljivo kao u vrtiću.

[mama courage]

odoh sad pitati moju najdražu kontrolorku leta, jel 2 ili 4 sata. nadam se samo da ne visi na forumu

[andiko]

ja sam cula za kaznu u vrticu..od jedne drug mame. klinci idu u kut...ili nesto sl. ja sam svog sineka pitala jel. ikad bio u kazni...rekao je ne... i neki dan...pitam ja..kak je bilo u vrticu...si bio u kazni... aha..veli on. pitam ja..zasto? pljuvao sam po stolu- kaze moj cooler oubiljne face i nastavi jest

[andiko]

u vrticu vrijede druga pravila nego doma i ne bih se tetama nikad mijesala u posao, osim da se stvarno nesto ekstremno dogodi, tj. da vidim da mi nesto s djetetom nije ok. dok on sretan ide u vrtic i dolazi doma, ...vjerujem da tete rade najbolje sto mogu.

[Cubana]

odoh sad pitati moju najdražu kontrolorku leta, jel 2 ili 4 sata. nadam se samo da ne visi na forumu

Ma tako nekako. Nisam baš sigurna.

[sophie girafe]

eda, slazem se.
BAs mi je drago da ste se raspisali eto da i ja jednom piskaram po forumu i pijem kavicu. BAs mi je fora.
Mama courage kako ti ne dozvoljavas tantrume? ozbiljno pitam nije provokacija. Mene ovih dana izludjuje njeno bacanje po podu i urlikanje na sve i svasta. I ja bi zabranila,ali ne znam kako. Jer ako puknem i povisim ton ona jos jace tuli. Da ne pricamo o onom mom "problemcicu" da mi poslije bude zao sto nisam bolje razumjela zasto ona hoce u sandalama na minus pet u setnju.

[meda]

ne vrijede za tete druga pravila nego djeca nisu tako predvidljiva, nisu strojevi

[sophie girafe]

DObro, ajmo se ostaviti teta i poslati ih na pauzu ( pa ce valjda jednom biti "bolje"). Jel bi dozvolile da vam dijete posalje u kut baka ili deda, clanovi sire obitelji, ucitelji u skoli, svecenici? i tako to STo to tocno dobroga dijete nauci dok stoji u kutu? Ne kuzim Primjetila sam da neki ( ne govorim o osobama sa foruma) biraju kut u djecijoj sobi, drugima je drazi onaj u dnevnoj, a cula sam da ima i onih kojima je najdraza kupaona. Mislite li da je edukativniji onaj u salonu ili kupaoni? ok, salim se. ALi i dalje ne vidim zasto bi to bilo toliko odgojno ucinkovito da vrijedi onog osjecaj ponizenja koje ta osoba osjeti u tom trenutku. Iako mi se kulerski stav od sineka od andiko jako svidja mislim da puno djece to ipak povrijedi.Zar je jednini nacin da ih se nauci da ne pljuju po stolu npr. poslati ih u kut i rusiti im integritet. Da li je to nuzno ako zelimo da izrastu u "dobre" osobe ili im ipak na taj nacin saljemo skroz suprotnu poruku?

[mama courage]

nije mi jasno šta se ima tu razumijeti i zašto bi to uticalo na tvoju odluku o tome treba li dijete na minus 5 ići u sandalama van i da ju razumiješ? kao da dijete od 2 godine može ionako ponuditi neki suvisao odgovor na takve vrste gluposti. ili kao da dijete od 2 godine mora baš uvijek potpuno shvatiti zašto se nešto ne smije da bi poslušalo. djeca su djeca i (manje više) svašta isprobavaju, na roditeljima je da odgajaju.

[maxi]

sophie girafe ako sam dobro shvatila, imaš jedno dijete od 3 godine
ako imaš svoj stav o kažnjavanju ili nekažnjavanju i čini ti se da kod vas sve tako dobro funkcionira, ne traži savjete od ljudi koji ne poznaju ni tvoje dijete ni tebe-100 ljudi 100 ćudi
kad ti dijete bude veće možda ćeš početi postupati drugačije, sve je stvar trenutka i situacije
npr: meni svakako ne bi bilo isto (sa živcima, strpljenjem, umorom itd) da nisam imala dvoje male djece istovremeno. znači da je kod mene situacija potpuno drugačija i zbog ti ne želim davati savjete
jedino ti kažem: ne traži pamet o odgoju na forumima, imaj svoj stav i drži ga se
a forumi su izvrsni za određene info, konkretno meni je roda pomogla oko nedoumica u vezi dojenja, autosjedalica, oko odabira doktora za određene pretrage........to su konkretne info koje trebamo dijeliti međusobno

[trampolina]

Sophie, misliš da oni stvarno pljuju po stolu zato što ne znaju da se to ne smije?

Udaljavanje od ostalih ima samo jednu poruku: ako se ne ponašaš po pravilima grupe onda te grupa ne želi kod sebe. Po meni, pošteno.

Ali ponavljam, ne bih nikad tako kažnjavala dvogodišnjaka (možda nekog naprednog, koji razumije point )

[sophie girafe]

uf uf
imam dvoje djece ako cemo poceti sa onim najvaznijim. Hvala maxi, na dobronamjenom savjetu.
forum je meni zabava dok je ovako hladno i ne mogu van. Ima i korisnih savjeta i velikih gluposti. Ali ja uopce nisam mislila traziti savjet.Zanimalo me cuti kako drugi razmisljaju o necemu o cemu trenutno promisljam. Usput ako naidje neki pametan savjet kako odhendlati tantrum super; zato sam se ponadala da kad vec mama courage to ne dozvoljava valjda ima neki nacin na koji joj i to sto si zamisli i uspije
jer ni ja ne bi dozvoljavala, ali ne znam kako
vidjela sam JEDNU vrticku grupu i opisala kako je tamo, ali uopce ne znam kako se ti mali hahari mogu ponasati. Ne znam jel oni pljuju zato sto ne znaju da se to ne smije ili zato sto je zabavno. Ok vjerojatno zato sto je zabavno, a i da vide sto ce biti. Ali da li mislite da je jedni nacin za objasniti djetetu da to nije prihvatljivo ponasanje poslati ga u kut?
Trampolina, ovo udaljavanje iz grupe kuzim point, ali ono sto mene zanima je nacin na koji se to napravi.

[babyboys]

ja čisto sumnjam da je teta samo dijete poslala u kut, a bez da je obajsnila/rekla zašto ga šalje i što u njgovom ponašanju nije u redu.

o samdalama na -5 nemam što objašnjavati ni malom ni velikom djetetu. ja iskustveno ZNAM da ne može an u sandalama. ono u tom slučaju nije kompetetntno. ja jesam. kraj priče. obuj čizme i vozi.

[Peterlin]

uf uf
imam dvoje djece ako cemo poceti sa onim najvaznijim. Hvala maxi, na dobronamjenom savjetu.
forum je meni zabava dok je ovako hladno i ne mogu van. Ima i korisnih savjeta i velikih gluposti. Ali ja uopce nisam mislila traziti savjet.Zanimalo me cuti kako drugi razmisljaju o necemu o cemu trenutno promisljam. Usput ako naidje neki pametan savjet kako odhendlati tantrum super; zato sam se ponadala da kad vec mama courage to ne dozvoljava valjda ima neki nacin na koji joj i to sto si zamisli i uspije
jer ni ja ne bi dozvoljavala, ali ne znam kako
vidjela sam JEDNU vrticku grupu i opisala kako je tamo, ali uopce ne znam kako se ti mali hahari mogu ponasati. Ne znam jel oni pljuju zato sto ne znaju da se to ne smije ili zato sto je zabavno. Ok vjerojatno zato sto je zabavno, a i da vide sto ce biti. Ali da li mislite da je jedni nacin za objasniti djetetu da to nije prihvatljivo ponasanje poslati ga u kut?
Trampolina, ovo udaljavanje iz grupe kuzim point, ali ono sto mene zanima je nacin na koji se to napravi.

To dijete ne dozna slučajno, nego odgajateljice u vrtiću često razgovaraju s djecom o pravilima kojih se treba pridržavati, o uvažavanju potreba drugih ljudi i o mjerama (kaznama) koje dobiju oni koji krše pravila. Često imaju plakatić na kojem je nacrtano "mi ne radimo ovo, ovo i ovo" (nema toga puno, da djeca mogu zapamtiti).

Obično se radi o tučnjavi, otimanju igračaka i drugom ponašanju koje je opasno po druge i neprihvatljivo. Dijete tada bude izdvojeno iz grupe (ide na stolicu mudricu, obično nakon treće opomene) da tamo razmisli što nije bilo u redu. Odgajatelj mu kaže u čemu je problem kad ga pošalje na stolicu mudricu (iako to djeca jako brzo pokopčaju) a kad je kazna istekla, ponovno porazgovara s djetetom ili to obave zajednički. Koliko godina, toliko minuta. Često nije samo jedno dijete u takvoj kazni. Ako su se tukli ili svađali, poslije dobiju uputu da objasne što ih je smetalo + da se ispričaju, ovisno o situaciji. Bez brige, jako puno se vodi računa o tome.

I sva djeca dobivaju uputu kako da se bez nasilja brane od napada drugih - trebaju ispružiti ruku i reći "Stop" ili tome slično, trebaju odmah zvati tetu odgajateljicu, trebaju reći "to me boli" ili "to me smeta" da se odmah zna. Ne čeka se tučnjava da bi se djeci to objasnilo, radi se s njima od prvog dana.

I ja sam doma primjenjivala metodu hlađenja (imam dvojicu s malom dobnom razlikom, pa su znali divljati i tad bih ih razdvajala da sebi spasim živce, na par minuta da se ohlade). Poslije svakako treba razgovarati o tome.

Inače, ima situacija kad ti klinci stvarno ispale živce ili se dogodi nešto opasno, pa ne razmišljaš o tome hoćeš li im napraviti beskrajnu emocionalnu štetu ako grakneš ili čak i gorje. Moji su to iskusili kad su se penjali na ogradu balkona i još u nekim situacijama. Tad se akcija zaustavlja bilo kojom metodom, ali to nije svakodnevni postupak. U vrtiću su ipak tete bolje educirane i znaju kako se te stvari postavljaju u grupi.

[sophie girafe]

Peterlin ovo sto si napisala meni je skroz logicno i normalno i drago mi je da je u velikoj vecini vrtica to tako. Mene tek ceka osmisljavanje kako primiriti moju curu, a kad beba malo naraste sve me strah kako ce to izgledati. No dobro, otom potom, vidjet cemo.Meni ja ta stolica mudrica bas nekako simpaticna i naravno ako nekome povjeris dijete na cuvanje i jos je to educirana osoba s tim joj dajes i svoje povjerenje i dobru vjeru da ce napraviti najbolje sto zna, ali sto ako netko tvoje dijete posalje u kut? Jel to vama isto kao stolica mudrica ili nije? Meni je taj kut toliko strasan (nas su u skoli slali u kut , vecinom decke, mi cure smo bile postedjene) da bi me to jako naljutilo i imala bi potrebu da je zastitim. DOzivljavam ga kao nepotrebno agresivnu metodu, cak i kad bi odgajatelj poslije razgovarao sa dijetetom o problemu. I ono sto me isto zanima da li mislite da takva "agresivna" metoda ima vise efekta od drugih pa je onda mozda i opravdana u nekim slucajevima kad klinci stvarno pretjeraju. Ili je onima koji je primjenjuju jednostavno lakse tako nego malo promisliti pa kazniti dijete bez da ga se ponizava?

[koksy]

Pa i meni kut iz skole nije ostao u dobrom sjecanju, morala sam bit okrenuta prema zidu i nerijetko sam plakala. Ali kad sam Svena poslala u kut nije bio okrenut prema zidu, sjedio je na podu,(mogla sam i stolac stavit al se nisam sjetila jer sam bila ljuta) okrenut prema meni, ja sam sjedila metar i pol dalje. I objasnjavala zasto je u kutu. On se minutu smirio pa je poceo pljuvat, pa sam produzila kaznu, pa se smirio pa poceo vristat pa sam jos malo produljila. Nakon 15 minuta je bio vidno rehabilitiran I nije mi zao sto sam ga tako kaznila, mislim da mu nisam bas nikakvu traumu uzrokovala.

Sto se tice sandala na -5...Sven je nedavno, usred zime, pozelio kupat se vani u bazenu. I gnjavio je i gnjavio, a bio je i malo pospan pa je to preslo u nervozu i blagi tantrum. Kako se meni nije dalo vise objasnjavat zasto se ne moze kupat u bazenu, lijepo sam mu rekla nek se skine ko za bazen i nek izade na balkon, ako mu nece bit hladno golom ja cu mu osobno napunit bazen. Vani je bio snijeg, - 10. On se skinuo, otvorio balkonska vrata, zatvorio ih iste sekunde, obukao se i vise nije rekao ni A. A ja ostala postedenih zivaca...

[moia]

moja dvogodišnja zvjerčica kakva je već sad bude mene slala u kut za koju godinu

al ozbiljno, baš čitam ove vaše postove i pokušavam zauzet stav, ali me nejde nešto baš. ne znam, jel kut, stolica, foteljica, ne znam, ali djeca su različita, turbo različita, za nekog je kut pun pogodak kao vid kazne, za nekog je totalno kontradiktorno, to je problem sve te naše civilizacije što sve pokušavamo normatizirati, sve strpat pod istu kapu sve ugurat u isti kalup, bilo to djeca, odrasli, životinje (odgoj pasa npr.). a opet kako drugačije, tko je u stanju u javnim ustanovama (vrtić, škola) pojedinačno i osobno prilagođeno tretirati svako pojedino dijete. utopija. a opet granice se djeci moraju postavit, nekoj tanje, a nekoj bogami podebljane. ali da bi bilo koje dijete bilo baš istraumatizirano od sjedenja u kutu, to nekako ne vjerujem.

[Peterlin]

Samo da još kažem - jako ovisi i o djetetu. Kod mog starijeg samo spominjanje stolice mudrice (ili kuta, svejedno) izazivalo je trenutno resetiranje, a kod mlađega nije bilo šanse da ga se prizove pameti ni nakon 15 minuta kuta s licem okrenutim prema zidu, pa sam kod njega morala pronaći drugu metodu. Metoda je bila oduzimanje omiljene igračke i stavljanje iste visoko na ormar, da je vidi ali da ne može do nje dok se ne smiri.

Nema tu u kamen uklesanih pravila - svako dijete je druga priča.

Eh, sad, u kolektivu se moraju primjenjivati pravila, pa tako i u vrtiću. Kut ili stolica mudrica (za agresivce) često je moju djecu poštedjela zlostavljanja od strane vršnjaka. Na to tako treba gledati - to je krajnja mjera zaštite ostale djece. I dobra je stvar.

[Cheerilee]

Slažem se peterlin...

Moja najstarija je toliko razumno dijete da me nekad to izbaci iz takta, kolko ona sve sluša i radi kak treba....



U grupi od mog dečkića, koje će sad 4g, ima jedna curica, za glavu niža i valjda jedno 8kila lakša od njega a stalno ga grize, ne samo njega već sve u grupi, tko joj naiđe... . A on nikad neće vratiti ako netko nasrne na njega, barem ne "rukom"....
I to traje već jedno vrije, i neznam kaj bi nakon toga trebala teta? pohvaliti ju?

[bijelko]

u našim jaslicama kad pretjeraju moraju na trenutak sjesti i "razmisliti" zašto su bili zločesti. jednom prilikom mi je teta rekla kako je M bio smiješan, složio je facu kao da stvarno razmišlja o grešci. drago mi je da to imaju jer ako je u jaslicama takav kakav zna biti meni doma, mislim da teta spali.

pitate li se nekad gdje ste fulali?
gledam ga ovih dana, doma smo bolesni pa mu fali društvo. u stanju me je čak pljunuti (!) jer je ljut. zbog ničega, jer sam mu ponudila jesti, recimo. niti znam gdje je to vidio niti kako da reagiram. doma ignoriram, ali ako smo negdje glupo mi je ne reagirati kad on pljuje ženu dobi moje mame jer ga je pitala da li je jako bolestan. mislim, i to je pametna žena pa je odmah rekla da su to faze, ali izludi me. stalno je nešto takvo, ispadam nesposobna, on neodgojen, silovit, ma nekad ga je jako ružno gledati takvog.
pokušala sam i doma s foteljom za hlađenje, ali on se ustane iz nje i ide me tuči. i nije to tantrum, to je bar 20 puta u danu. čak nas je noćas na spavanju tukao jer nije znao da li bi bio pokriven ili otkriven.
na sve ovo, kad ponovno pročitam što sam napisala ispada da imam neodgojeno dijete. nemam pojma kad i kako smo do toga došli, niti kako da se izvučemo. jedva čekam da sutra idem na posao jer ludim, i on kao da uživa u tome.

ovo je samo ventilana. inače je on naravno jedno pametno i nadasve drago dijete, puno radimo s njim i obožavamo ga, ali ovaj tjedan me dotukao.

[mama courage]

pa najbitnije je zauzeti stav. ako si nesigurna u sebe i svoje odluke i dozvoliš da te dijete voza naokolo onda si sama kriva. zauzeti stav ne znači biti neempatični diktator svojoj djeci, nego prije svega (i puno prije takvih situacija) raskrstiti sama sa sobom da si ti roditelj, da imaš pravo ali i obavezu biti babaroga. roditelj je roditelj, a dijete je dijete. i neka bude dijete, sa svim ograničenjima, ali i bezbrižnošću. dok je malo, dječja sloboda je ograničena brojnim zabranama i riječju "ne", no kako dijete raste i postaje svjesnije tako se i njegova sloboda, a time i dječja odgovornost povećava. no, kako god, sve mora i dalje biti u roditeljskim rukama. roditelj si i tvoja je zadnja - pa makar izgledalo kao da si popustila, znaš da si to učinila ne iz nemoći, nego upravo iz moći jer si procjenila da u datom trenutku može tj. ne može uslijediti neka iznimka od pravila.

moj stav jest odlučniji i oštriji nego kod drugih roditelja (koji naravno bude i popustljiv), ali to stvarno svatko mora odlučiti za sebe. nisam vidjela potrebe za nekim određenim dječjim dogodovštinama, pa sam ih uspjevala ne dozvoliti, poput ove želje da prohoda u sandalicama na minus 5 ili da recimo šara po zidovima, da baca igračke u ljutnji, da udara druge, ma uopće da takvo malo bezbrižno biće krene u histeriju. ako se nešto od spomenutog i dogodilo, dogodilo se jednom-dva puta, nekoliko puta sam koristila 123 metodu i toliko puta sam je poslala u sobu. sjećam se jedino tantruma kojeg mi je priredila kad je već imala pet godina. i to u dućanu. (a gdje drugdje). od tada nismo više imale potrebu za bilokakvim "hlađenjem", tj. razvile smo lijepi odnos međusobnog poštivanja i uvažavanja (što znači da mama nije služavka, nego biće sa svojim potrebama), ali i prihvaćanja roditeljskog autoriteta, naravno i roditeljske brige i ljubavi. maksimalno uzimam u obzir variable poput pospanosti i gladi, naravno i njene dječje potrebe za mirom i igranjem tj. njene neke posebnosti...

[mama courage]

gledam ga ovih dana, doma smo bolesni pa mu fali društvo. u stanju me je čak pljunuti (!) jer je ljut. zbog ničega, jer sam mu ponudila jesti, recimo. niti znam gdje je to vidio niti kako da reagiram. doma ignoriram, ali ako smo negdje glupo mi je ne reagirati kad on pljuje ženu dobi moje mame jer ga je pitala da li je jako bolestan. mislim, i to je pametna žena pa je odmah rekla da su to faze, ali izludi me. stalno je nešto takvo, ispadam nesposobna, on neodgojen, silovit, ma nekad ga je jako ružno gledati takvog.
pokušala sam i doma s foteljom za hlađenje, ali on se ustane iz nje i ide me tuči. i nije to tantrum, to je bar 20 puta u danu. čak nas je noćas na spavanju tukao jer nije znao da li bi bio pokriven ili otkriven.

pa zašto ignoriraš?

očekuješ da će shvatiti ako ignoriraš? zašto bi shvatio? on samo shvaća da nema posljedica ako pljuje mamu, pa veselo nastavlja.

zašto se ne zakopaš u trenu, spustiš se na njegovu visinu - licem u lice - i ne pogledaš ga ljutito i ne kažeš - ne! to se ne radi! ako krene opet, odmah ga prekini.

ostavi se i te stolice, jer ona je dvosjekli mač. onda se naganjavaš oko nje, a ono zbog čega je tamo poslan potpuno je zanemareno.
također ne dozvoli da te tuče. prekini ga, zgrabi mu ruku u letu, spusti je i ljutito reci - ne! reci to s emocijama, ne moraš se derati, ali nek vidi da takva njegova reakcija može izazvati i tvoju reakcija koja uopće ne mora biti ugodna.

[mama courage]

to što je on bolestan i što mu fali društvo nije nikakav ama baš nikakav razlog da svoju frustraciju liječi na tebi! to je taj stav o kojem sam govorila. ako je dijete bolesno, naravno da ćeš biti popustljiviji i nježniji, ali to ne znači da moraš dozvoliti da te u ime bolesti gazi.

u tvom slučaju ne bih pokušavala neke kazne tipa soba, stolica, nego neposredne reakcije i zabrane tipa: NE! i čekat dok se on ne smiri i onda ga pustiti da se igra dalje ili što već radi.

[bijelko]

lijepo si to rekla, i za brdo stvari mi to stvarno uspješno primjenjujemo. zna on što smije, što ne..... rekla bih, na dnevnoj bazi. prije ulaska u dućan se dogovorimo da dobije to i to i oboje se toga držimo, ali ovo sad mi je skroz novo. traje evo, tjedan dana. možda je baš zbog te izoliranosti, valjda sam mu nesvjesno puštala samo da izguramo tu prehladu, ne znam ni sama.

inače u zadnje vrijeme radim stalno ujutro (do sad je bilo svakako) i baš se vidio lijep pomak u našem odnosu, zna da ću svaki dan doći ja po njega u jaslice i da ćemo se družit popodne. prije bi bio ljut na mene, valjda jer sam bila tu svaki drugi tjedan pa mu nisam ulijevala povjerenje. i taman kad sam se poveselila kako lijepo napredujemo, jer bio je smiren i sretan, evo ga opet neki obrat.

druga stvar je ta što je tata rijetko s nama pa kad je tu mali koristi priliku okrenut vodu na svoj mlin. kužim ja MMa da mu se ne da izigravat hitlera onih sat vremena što su skupa, ali ne kuži on da mi ruši autoritet kad mu sve da. no to je već neka druga tema i dosta ozbiljan problem na kojem pomalo radimo.


i kako uspijeti da tako malo biće ne krene u histeriju, kad njega recimo naljuti jer mu je nešto palo iz ruke, ili se kotač na autu ne okreće dobro? i onda krene prvo vriska, pa šutanje nogom, pa bacanje na pod i udaranje mene kad mu dođem pomoći.

[bijelko]

pa zašto ignoriraš?

očekuješ da će shvatiti ako ignoriraš? zašto bi shvatio? on samo shvaća da nema posljedica ako pljuje mamu, pa veselo nastavlja.

zašto se ne zakopaš u trenu, spustiš se na njegovu visinu - licem u lice - i ne pogledaš ga ljutito i ne kažeš - ne! to se ne radi! ako krene opet, odmah ga prekini.

ostavi se i te stolice, jer ona je dvosjekli mač. onda se naganjavaš oko nje, a ono zbog čega je tamo poslan potpuno je zanemareno.
također ne dozvoli da te tuče. prekini ga, zgrabi mu ruku u letu, spusti je i ljutito reci - ne! reci to s emocijama, ne moraš se derati, ali nek vidi da takva njegova reakcija može izazvati i tvoju reakcija koja uopće ne mora biti ugodna.

jer sam to sve već pokušala, dođem u napast da bih se derala iz petnih žila i onda ga ignoriram jer će mu možda dosaditi pa da vidi kako nije fora, ne privlači mi pažnju time i odustane. al ne ide ni to. to s pljuvanjem je novo, jučer je počeo, ali tuči nas je htio dok još nije niti hodao. čak sam otvarala temu o tome jer sam znala da će nam stvarati probleme.

[mama courage]

i kako uspijeti da tako malo biće ne krene u histeriju, kad njega recimo naljuti jer mu je nešto palo iz ruke, ili se kotač na autu ne okreće dobro? i onda krene prvo vriska, pa šutanje nogom, pa bacanje na pod i udaranje mene kad mu dođem pomoći.

ma onaj moj prvi post se nije odnosio na tvoj post, nego na nečiji prije. ispalo je da te ubih u pojam dociranjem pa nemoj mu doći pomoći, nego dođi i prekini njegovo nedolično ponašanje. jednostavno svojim rukama zadrži njega i taj autić u ruci i sve i onda mu mirno reci da se smiri prvo i da mu ne možeš pomoći ako se tako ponaša. moja je recimo s 2 godine imala "fazu" (od 2 tjedna) da bi počela iz vedra mira cendrati, pa bih joj se približila i samo odlučno i milo dala do znanja da je ne razumijem, da se smiri i da mi onda kaže što hoće... i onda je to ona učinila i kad bi joj rekla: eto, vidiš, nisi morala plakati, sama bi rekla: da, nisam morala. s druge strane, kad su nam poznanici bili u posjeti, negdje sa 6 god. bila je preuzila bezobrazno i otresito ponašanje njihove starije kćerke, pa sam joj skrenula pažnju (trajalo je to 2-3 dana nakon što su ovi otišli) da se mi tako u našoj kući ne razgovaramo. znači odmah bih u startu prekinula to ponašanje.

ti moraš razviti odnos sa svojim djetetom, neovisno od tm. znam da se nikome ne bude diktator, pa onda djeca budu mali tirani. a za tim stvarno nema potrebe.

[bijelko]

ma onaj moj prvi post se nije odnosio na tvoj post, nego na nečiji prije. ispalo je da te ubih u pojam dociranjem

nisi

ma daleko sam ja od diktatora, što god MM rekao jer me se nitko ne boji, ali da je ovo sve skupa jako naporno, je. trudimo se

[koksy]

mama c. ti je sve dobro napisala a ja cu samo dodat sto se tice TM-a. Bila sam i jos uvijek sam u istoj situaciji i osjecala sam se ko i ti, da mi on rusi autoritet. Sve dok mi jedna pametna zena nije rekla da pustim MM-a da gradi svoj odnos s njim kao sto sam ja izgradila svoj. I stvarno lakse zivim tako. Ako mu MM dozvoljava da mu se penje po glavi neka, mali zna da meni ne smije i to je ono sto mi je bitno. Baka mu npr. dozvoljava da se penje na njene kuhinjske elemente, kod mene mu to nece past na pamet.
Jedino sto sam MM-a jednom morala upozorit kad sam ja jednom zabranila nesto a on mu je to isto pola minute kasnije dozvolio. E to ne moze. Ja se ponekad ne slazem sa zabranom od MM-a ali presutim, ako mu je on tako rekao tako nek bude, ja cu to s MM-om raspravit dalje od djeteta.
Kad MM dode s terena mali se potpuno razuzda, i MM cesto ludi jer ga ne moze "dovesti u red". Ali ja se ne mjesam, kazem mu kako bi ja ali opet ne dok je mali tu. Klinci testiraju granice uvijek i bitno je da su one postavljene cvrsto. Naravno da mogu bit manja odstupanja kad je dijete bolesno, nervozno...los mu je dan ali to onda stvarno moraju bit manja odstupanja.

[bijelko]

jednom prilikom sam razgovarala s psihologicom u jaslicama, nakon što je provela nekoliko dana među njima. isto je i ona rekla, neka reagiram tako smireno, u stilu... ne moraš vikati, evo sad ćemo to. si vidio, već smo riješili.... i tako nešto.
ali ne mogu tako reagirati kad lupa druge ili igračke. probat ću baš da ne dreknem NE već kažem malo normalnije. mislim da sam do sad češće viknula.

danas je upalilo da prešutim to što je razbacao igračke i neće ih pokupit, i onda kad je htio gledat crtić sam rekla može ali čim to spremimo. nije baš bio za ali nisam se uopće raspravljala, i kroz par minuta ih je pokupio. inače bih ga ja nagovarala, on neće i tako, naljutimo se oboje.

[mama courage]

jednom prilikom sam razgovarala s psihologicom u jaslicama, nakon što je provela nekoliko dana među njima. isto je i ona rekla, neka reagiram tako smireno, u stilu... ne moraš vikati, evo sad ćemo to. si vidio, već smo riješili.... i tako nešto.
ali ne mogu tako reagirati kad lupa druge ili igračke. probat ću baš da ne dreknem NE već kažem malo normalnije. mislim da sam do sad češće viknula.

danas je upalilo da prešutim to što je razbacao igračke i neće ih pokupit, i onda kad je htio gledat crtić sam rekla može ali čim to spremimo. nije baš bio za ali nisam se uopće raspravljala, i kroz par minuta ih je pokupio. inače bih ga ja nagovarala, on neće i tako, naljutimo se oboje.

eto vidiš da ima pomaka. moraš nastojati - i situaciji kakvoj jeste, tj. sa tim malim tvrdoglavčem, da sebe ne dovodiš u situacije gdje će on vidjeti da ti se opet potkopava autoritet. tako da nastoj izbjeći sve situacije u kojima ćeš ispasti slaba i u kojima postoji mogućnost da te jednostavno neće poslušati. poput ovog spremanja igračke, ali onda u datom trenutku (kao što si učinila) preuzmi kormilo i uz obećanje da će moći gledati, naredi da prvo spremi. i takvih trenutaka neka bude više nego onih kad si bespomoćna.

zar ne možeš nikad vidjeti unaprijed kad mu poleti rukica? pa da je zaustaviš u letu? ili da mu uzmeš igračku i baciš je u smeće i objasniš da ako on nije spreman čuvati igračke, da onda idu u smeće. no pazi se da, budi onda spremna da ta igračke i ostane u smeću! a ne da to bude opet trenutak gdje će te presaldumit.

sretno!

[bijelko]

Jedino sto sam MM-a jednom morala upozorit kad sam ja jednom zabranila nesto a on mu je to isto pola minute kasnije dozvolio. E to ne moze. Ja se ponekad ne slazem sa zabranom od MM-a ali presutim, ako mu je on tako rekao tako nek bude, ja cu to s MM-om raspravit dalje od djeteta.
Kad MM dode s terena mali se potpuno razuzda, i MM cesto ludi jer ga ne moze "dovesti u red". Ali ja se ne mjesam, kazem mu kako bi ja ali opet ne dok je mali tu.

e tako i kod nas, ali kažem, pomalo napredujemo. najbitnije mi je da je MM skužio kako je meni puno lakše kad sam sama s njim nego njemu, pa sad uči od mene

[bijelko]

eto vidiš da ima pomaka. moraš nastojati - i situaciji kakvoj jeste, tj. sa tim malim tvrdoglavčem, da sebe ne dovodiš u situacije gdje će on vidjeti da ti se opet potkopava autoritet. tako da nastoj izbjeći sve situacije u kojima ćeš ispasti slaba i u kojima postoji mogućnost da te jednostavno neće poslušati. poput ovog spremanja igračke, ali onda u datom trenutku (kao što si učinila) preuzmi kormilo i uz obećanje da će moći gledati, naredi da prvo spremi. i takvih trenutaka neka bude više nego onih kad si bespomoćna.

zar ne možeš nikad vidjeti unaprijed kad mu poleti rukica? pa da je zaustaviš u letu? ili da mu uzmeš igračku i baciš je u smeće i objasniš da ako on nije spreman čuvati igračke, da onda idu u smeće. no pazi se da, budi onda spremna da ta igračke i ostane u smeću! a ne da to bude opet trenutak gdje će te presaldumit.

sretno!

hvala!

dobre savjete sam ovdje dobila, i puno je lakše kad to netko sa strane kaže.

[sophie girafe]

Moja curka ima 27 mjeseci i prije dva mjeseca je dobila seku. Najveci dio dana smo nas tri same doma, a unazad nekih mjesec dana skoro pa nismo izlazile jer je ovdje bilo prehladno. Prema bebi je divna, ali ostalo je raspasoj. DOslo je do toga da je meni muka kad se sjetim da cemo sutra ostati same. Valjda nam se poklopila i prilagodba na bebu i kulminacija faze "ne" i ono sto me najvise izludjuje drecanje na sve i svasta tijekom cijelog dana. Primjer; moj muz danas hoce odnijeti jastuk od bake pospremiti u sobu, ona odluci da je to neeeeeeeee, i dere se iz petnih zila i onda naravno moj muz objasni da se eto jastuk mora pospremiti i pospremi ga, a ona trci u boravak vice i place da je to prestrasno, vice neeee, i ne mogu nista napraviti da je smirim. Neki dan sam je za slicno ponasanje zatvorila u njenu sobu ( vrata su ostala otvorena,ali barijera za sigurnost je bila zatvorena pa nije mogla izaci. Bila je iznenadjena jer to nisam prije radila, pa se primirila, ali onda mi je pred nosom ljutito zatvorila vrata i legla se na krevet. Sat vremena kasnije ista prica; banalna situacija, a njeno ponasanje prestrasno za gledat i slusat. Bas sam nekako izgubljena i tuzna, a sa bebicom u rukama cesto mi ni fizicki nije lako djelovati, a i nemam pojma koji bi to nacin bio najbolji. Znam da dijete mora imati granice i mislila sam da cu ja to moci kad bude potrebno i napraviti,ali eto sad se bas osjecam nesposobno.