Kad smo kod uvažavanja autoriteta, moj mali je svojoj učiteljici prva tri razreda govorio ti i nikako se naviknut na vi (tako je bilo i s tetama u vrtiću), no ista stvar je bila i s drugim klincima. On, rođen u ožujku, je najmlađi učenik u razredu, njegov najbolji prijatelj iz razreda 3 tjedna kasnije navršava godinu više, i tek sad vidim fizičku razliku, osim toga nikad ni po čemu. Osim svojeg imena i mama, nije znao pisati ni čitati, a brzo je svladao sve gradivo i redovito briljirao u razredu (i danas bi samo da piše zadaću). Znači i dan danas zaboravlja na zadaću (više nego prije) i što i kad treba donijeti u školu, jednostavno je takav u oblacima, to nema veze s godinama.

Mlađi je rođen u veljači, i osim ako ne bude nekakvih velikih zapreka, uopće ne razmišljam o tome da ne bi išao u školu sa 6 (ja sam rođena krajem travnja i išla sam sa 6 isto). Osobno znam roditelje dvoje djece (tj. jedini još ljudi s kojima sam bliska a imaju školarce), koji su oboje djecu dali u školu sa 7 zbog osobnog komoditeta, znači otvoreno su izjavili da im se ne da bacat na pisanje zadaća i učenja gradiva s djecom ako mogu birati odgodu (djeca rođena u veljači i ožujku isto), i mislim da postoji velik broj roditelja (ne svi, da se razumijemo) kojima je to nit vodilja pri upisu (jer mi je konkretno prijateljica s djetetom tim rođenim u veljači koje je krenulo sa 7 u školu i sama rekla da puno njezinih prijateljica razmišlja na isti način).