dovoljno je da kazem da nam je zivot puno precesto u safe mode-u nego da zapravo zivimo onako kako bi htjeli. postoji par prioriteta koji se moraju obaviti (da djeca jedu koliko toliko zdravo, idu spavati u neko normalno vrijeme, ima dovoljno oprane i suhe odjece, pelena/gaca, itd, da ponekad odu u park, i to je to), a ostalo ko sto rekoh - safe mode.

sto se kaze, da se djeca radjaju s 3 godine, svi bi ih imali po desetero. treba tih prvih par godina prezivjeti, a dalje je puno lakse. bar je tako nama (suprotno od one, mala djeca mala briga, velika djeca velika briga).