POMOČ boravak uz djecu u bolnici

[ana-]

Ana, ja stvarno mislim da je boravak u bolnici u dobi od dvije godine jako traumatičan. Isto tako operacija mandula i sve nakon nje je prilično stresno, bez roditelja i puno stresnije. U nekim bolnicama roditelj boravi sa djecom na odjelu (u istom krevetu) nakon operacija mandula (koliko ja znam u Varaždinu i na SV,Duhu je tako). Čak niti to nebi bilo potrebno kada bi bilo normalno i poželjno da roditelj provede tu noć na stolcu kraj kreveta, što ne zahtjeva nikakve posebne uvjete.

istina netreba nam ništa ni komfor ni krevet nek sam da budemo uz njih

a da ih sad selimo i sve opet prolazimo u drugoj bolnici nije rješenje na ovaj termin smo čeklai da prođu dvije godine da se može operirati i sad sve pomaknuti nije dobro z anjih i njihove probleme

[sirius]

istina netreba nam ništa ni komfor ni krevet nek sam da budemo uz njih

a da ih sad selimo i sve opet prolazimo u drugoj bolnici nije rješenje na ovaj termin smo čeklai da prođu dvije godine da se može operirati i sad sve pomaknuti nije dobro z anjih i njihove probleme

Postoji nešto što se zove "hospitalizam" i to je opipljiv i realan problem nakon hospitalizacija kod djece. Moraš i toga biti svijesna. Moja kćer je tri puta izna Hrvatske operirala srce, teške operacije , višetjedne hospitalizacije.
Prije tih operacija je bila hospitalizirana u Hrvatskoj i tu joj je rađen rutinski kateter srca, ozbiljna pretraga , ali neuspredivo lakša od operacija. Na zadnjoj kateterizaciji u dobi od dvije godine sam poduzela sve da budem uz nju ta tri dana, unajmila aprtman i nisam se micala od nje, ali ipak je iz bolnice izašla silno traumatizirana. Razlog: nije bila dovoljno sedirana prije zahvata i to ju je strašno pogodilo (trgala se i urlala u sali dok ju nisu potpuno sedirali). Danima je vrištala doma, nije htjela iz kuće, mjesecima je vrištala na svakoga u bjeloj kuti...Hoću reći , hospitalizam je stvarnost, i mi kao roditelji trebamo biti svijesni toga i probati poduzeti sve da do njega ne dođe (trebalo bi i medicinsko osoblje, ali bojim se da mi moramo puno toga početi tražiti da bi medicinsko osoblje shvatilo važnost neodvajanja i kod ovakvih rutinskih zahvata).