E, da, nisam čitala "ishodišni topic", ali mislim da nije toliko ključan za ovaj mi-vi odnos, tj. baš ta konkretna tema.
 |
|||
|
|
|||
E, da, nisam čitala "ishodišni topic", ali mislim da nije toliko ključan za ovaj mi-vi odnos, tj. baš ta konkretna tema.
i dalje mi je jako tesko sagledati mi-vi odnos u negativnom kontekstu, odnosno u onom na koji se topicom aludira.
jedino gdje se mogu "ugurati" u mi-vi su biciklisti koji voze nepostivajuci propise i ugrozavajuci pri tome ne samo svoj zivot vec i zivot drugih. eto, tu se nikako ne mogu staviti u oni-cipele.
Posljednje uređivanje od leonisa : 19.03.2012. at 10:33
Za mene "mi" znači "mi", a ne "oni", ne razlike nego pripadnosti. Postoje različite povezanosti, različitog nazivnika, intenziteta i važnosti koji moje "ja" povezuju s drugim pojedincima i skupinama tako da mogu osjetiti to zajedništvo "mi". Postoji jedna konačna povezanost svih ljudi u "mi", to je pripadnost ljudskom rodu, ali postoje i za čovjeka pojedinca bliži "mi". Nisam čitala temu koja je izazvala ovu, ali to nije ni bitno, jer za mene "mi" uvijek znači povezanost, zajedništvo i pripadnost, a ne svrstavanje ni suprotstavljanje.
bas tako zdenka, lijepo si to napisala
Da, to je idealno, mirnodopsko ponašanje tj. percepcija "mi", po meni, tj. kako se svi mi, pretpostavljam, vidimo. Ono kako se ponašamo, kad nam se "naš resurs", ma koji bio, ugrozi, onda se taj "mi" sužava, ne mora čak biti ni životna ugroženost, dovoljno je ove bitke Embrij-MPO, jednostavno, to je ili-ili, jedan isključuje drugi. A propos konkretne životne ugroženosti, čak i ne mora biti ratna, vrlo brzo se to svodi na "sory, gotta kids to support". Primjerice, u srednjoj školi smo bili na ekskurziji s medicinskim radnicima i putovali hidrogliserom u Italiju (slučajno nas je turoperator skombinirao). Hidrogliser je doživio kalvariju i počela je doslovno bitka za pojaseve, pri čemu su se ti stariji otimali da sebi vežu pojaseve (doslovno, bilo je čupanja) prije, nego mi srednjoškolci.
Doduše, ovo je topic o našoj percepciji, ne toliko o djelovanju. Hoću reći da postoje razlike, a opet, teško se objektivno sagledati, pa možda i ja zvučim "krvoločnije", nego što se ponašam, ne znam. U nekom trenu se to svodi stvarno na instinkte, kad je kriza.
OK, takve situacije postoje, ali shvaćanje što je to "mi" je za mene prije svega pitanje identiteta, a nagona za preživljavanje. Kako bih reagirala u situaciji zaštite golog života ne znam, nemam to iskustvo, ali se nadam da ne bih izgubila čovječnost ni ljudske vrijednosti ni u takvim trenucima.
Imati ovakvo ili onakvo mišljenje o nečemu za mene ne znači "neprijateljsko svrstavanje". Ako o bilo čemu imam suprotno mišljenje od nekog pojedinca ili skupine to ne znači da je ta osoba ili skupina moj neprijatelj. Ne vidim svako suprotstavljanje mišljenja kao rovovsku bitku. Osim toga, dijelim načelno mišljenje o određenim postupcima od osoba koje su tako postupile.
Naravno, niti ja. Jedino, ako suprostavljano mišljenje ima kao rezultat aktivnost i konkretne mjere (tipa za mene nepovoljan zakon, manje novaca itd.), onda... onda to je bitka, onda je to serija... kako se ono zvalo.. "vaši vs. naši".. Očito to tako vidi i pikula, čim je temu pokrenula? Dok je u domeni "argumentirane rasprave" svi su benevolen(tniji)... kad se vidi konkretna posljedica - ne smije se oplodit više od 3 stanice, nema više tri godine porodiljnog za treće dijete (je li to bilo ishodište ovog mi-vi topica?), pobijedi suprostavljeni politički kandidat onda... onda se rasprava pretvori u rovovsku bitku, stvar je, valjda, samo vremenske perspektive - pa je faza I rasprava, a faza 3 (argumentirana i lobistička) bitka.
Ovo o čemu govoriš su sredstva političke borbe za određene ciljeve i vrijednosti ili pak interese. Tu često i nije argument ovakvo ili onakvo argumentirano mišljenje nego jednostavno sukob interesnih skupina ili cost-benefit logika. Kada se ljudi svrstavaju po tim linijama onda stvarno može doći i do borbe, što opet ne bi trebalo ukinuti humanost koja jest ili bi barem trebala biti iznad političke borbe i ciljeva.
Naravno... ali... "Filozofski trenutak" vrlo često ima svoju "terminaciju" u "realnom trenutku", pa se to pretvara u sukob interesnih skupina, stila "Gorke suze Petre von Kant", jer ne može i jedno i drugo... u sadašnjem trenutku, s ograničenim resursima, a to je i najčešća situacija, počevši od zakona, do pretendenata na državna sredstva itd. Evo... stavljam si škartoc na glavu, meni "mi" nisu baš svi koji protestiraju, tj. nisam po defaultu za nihov "cause", jer vidim da pretendiraju na jedan mali dio kolača, a meni bi, možda, nešto drugo bilo važnije, jer nema dovoljno za sve (naravno da ja nemam uopće pregled, ali čini mi se da ga nema nitko, tj. da je univerzalna perspektiva... vrlo rijetka i nužno "biased", tj. nekom će se možda činiti da gleda to što je kao za sve bolje, ali možda to i nije za sve bolje, nego mu se tako čini). To jest, ja sam slabija u tim apstrakcijama stila, pa je meni "mi", odmah mi je osviješteno to konkretno, koje, vrlo često, jest suprostavljeno, na način koji je opisala Peterlin, i "mi" mi je rastezljivo, ovisno o temi. U stvari, ja čak mislim da je tako i većini, kad krenu pragmatično razmišljati, pa moraju zaokružiti neki izbor. To jest, čim nešto moraju oko "mi" djelovati i odlučivati.
Ne znam razumijemo li se. Uopće ne mislim da postoji univerzalna apstraktna perspektiva, naprotiv, čim je perspektiva subjektivna je. Samo je pitanje kako se u tim suprotstavljanjima mišljenja, stavova, ciljeva i interesa odnosimo jedni prema drugima. No, s moga gledišta, to nema veze s odgovorom na pitanje koje ova tema postavlja, to jest tko smo to "mi". Definicija tog "mi" i za mene može biti interesna, ali sigurno nije prvenstveno to.
Ni ja nisam sigurna da se razumijemo, tren mi se čini da pričamo o istome, tren da ne. Ovo za odnošenje te isto ne shvaćam, moje je polazište da se svi odnosimo pristojno, ali da jesmo suprostavljeni, u nekim stvarima, pa i na ovom forumu se to vidi, dovoljan je jedan pridjev ili riječ pa da se podrazumijeva trigeriranje jednog mentalnog sklopa koji je suprostavljen drugom mentalnom sklopa ili sustavu vrijednosti, suprostavljen - uvjetno rečeno, ali ne polaze od istih vrijednosti, ne teže ka istome - u tom smislu suprostavljen, evo, kreni samo od med. tema tipa alternativa i klasika nadalje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.03.2012. at 15:18
Tipa kad ono mujica kaže da ne mogu, banaliziram, i klasik doktor i homeopat bit u pravu, tj. tu je ili-ili, ne može se "prepeglat" nekom "lijepom holističkom".
Upravo ovakvim lijepim mislima sam se nadalaZdenka2 prvotno napisa
Niti najmanje mi nije bilo u interesu da se ljudi popišu po nacionalnosti, strankama ili udrugama - zato ovo i je filozofski, a ne statistički. Zanima me baš i moj i vaš rub tih vanjskih granica koliko stvarno osjećamo zajedništvo sa svojom neposrednom zajednicom i koliko ulažemo u to zajendištvo, a koliko se empatičnih svojstava zadržava u trenucima sukoba interesa ovisno o pripadnosti užem ili širem krugu naših ili vaših.
Posljednje uređivanje od pikula : 19.03.2012. at 15:22
Hvala na preporuci, virnem čim stignem
Mislim da ipak govorimo o različitim stvarima - ti se stalno vezuješ uz podjele oko određenih pitanja, a za mene je "mi" prvenstveno stvar moje mreže odnosa i pripadnosti koja se formira na vrlo različite načine i po vrlo različitim kriterijima. S nekima dijelim puno tih "mi", s drugima malo manje, s trećima jako malo.
Inače, ne slažem se da se svi na ovom forumu odnosimo pristojno, iako su stvari pod punom većom kontrolom nego na drugim forumima. Isto tako, ne mogu se složiti s idejom podjele "po mentalnim sklopovima" - istina je da nas stalno, pogotovo medijski, gura u te "misaone pakete", ali ja odbijam tako misliti i ne želim da me se tako svrstava.
Upravo ovakvim lijepim mislima sam se nadala
Niti najmanje mi nije bilo u interesu da se ljudi popišu po nacionalnosti, strankama ili udrugama - zato ovo i je filozofski, a ne statistički
Čisto filozofski, ja sam se nekad doživljavala kao mi neku grupaciju - mi kao obrazovani, osviješteni, mi koji slušamo dobru glazbu (ajoj... koja vremena!) i ne znam više.
Sad, nakon svih dječjih bolesti, nakon potresa koji te idu s poslom i novcem i kućom i majstorom i nakon ča san život kušala, za mene ti je mi moja lokalna zajednica, krezube bake koje žive do mene, socijalni slučajevi i njihova djeca niz ulicu, super-šmizla-baka-najbolja-domaćica-u-kvartu i nadrki profa. Što radim - radim za tu zajednicu; tu živim, dišem, hodam, u interesu mi je da moj kvart bude mjesto dobrih akcija, povjerenja, kvalitetnog života i svi su mi mi. Pa su mi mi i naš grad, sugrađani, Crkva; što san život više kušala, sve više ljudi mi je dobro, moji su i mogu se identificirati.
Glazbu ne slušam više skoro nikakvu osim kad muž pusti (ima ukusa) i svi plešemo - puna mi glava zvukova, više nisam nikako osviještena ni po kojem pitanju, i obrazovanje mi manje znači od toga da se susjeda lijepo razgovara sa mnom i sa mojom djecom kad je slučajno sretnem na cesti. Daklem, mi su svi
bakice i ti njihovi savjeti, najbolje su kad šute
šalim se malo, od bakica se puno toga može saznati i naučiti bez obzira imao ti doktorat ili neimao, samo treba znat i htjet slušati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom