 |
|||
Uf, stvar je ipak malo kompliciranija. Imali smo i tu na forumu tinejdžera koje već godinama izjedaju pitanja "A zašto me je ostavila?".
Čini mi se jednostavnije objasniti djeci da su roditelji posudili jajne stanice (na razini doniranja bubrega i sl.) nego objasniti im (i razumjeti!) zašto ih netko nije želio.
Posljednje uređivanje od čokolada : 28.03.2012. at 12:38
Sve je jednostavno/komplicirano isto, po meni, tj. zrcalo je okoline. Zašto me ostavila ima u pozadini upravo onu... ne znam kako to reći... "svetost biološkog majčinstva", predrasudu koju društvo potencira. Tj., djetetu je to teško zbog društva, po meni. Isto se to može svesti - slučajno me rodila žena koja se nije mogla brinuti o meni, da Majčinstvo nije toliko potencirano... sa svih strana, plus trudnoća kao takva, kako se to meni čini (pričajte djetetu u utrobi pa onda sijasest istraživanja koliko je to bitno, mislim, ono... puštajte djetetu u utrobi Mozarta i slično, attacment parenting, važnost dojenja itd. itd.). Možeš reći sada da pretjerujem, i vjerojatno pretjerujem, ali igram se Đavoljeg advokata - sve to ta osoba nije imala, a iz časopisa i portala piše da je upravo to prevažno i sveoblikujuće, ima nekih psihoterapija koje kreću s činom rođenja.čokolada prvotno napisa
Ako društvo kaže Embrij... nerođena braća i sestre... zamrznuta djeca onda niti IVF, niti donacija nisu tako jednostavno objašnjivi.
Dakle... ništa nije samo po sebi, nitko nije otok, sve postoji u međuodnosu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 12:45
Ako se ne varam, imala je Zdenka2 svojevremeno krasnih postova o tome kako i zašto djetetu treba govoriti o njegovom/njezinom porijeklu, biološkoj obitelji i sličnom...
Meni se to isto čini teško, ali svako roditeljstvo ima teških trenutaka, kako biološko, tako i roditeljstvo posvojenoj djeci. Nema tu recepta, a vjerojatno ni svako dijete ne doživljava ni ne proživljava to na isti način.
Čini mi se važnim da dijete od prvog dana dolaska u obitelj zna za tu činjenicu da ga mama nije rodila nego odabrala, ali da mu je biološka majka dala dar života na čemu su joj zahvalni. Vjerujem da dijete (i roditelji) lakše izlazi na kraj s malim komadićima informacija koji se daju postupno, kako dijete raste i sazrijeva. Dakako, bit će kojekakvih pitanja. Mi imamo vlastitu djecu, pa smo isto trenutno u fazi da odgovaramo na pitanja da li su bili željeni ili su nam došli slučajno, pa se nosimo sa zamkama vlastitih odgovora ("Ako ste me željeli, zašto se onda dereš na mene u tim i tim situacijama???")
Znam da to nije isto, nije to ni važno. Ništa, baš ništa nas ne spašava od poštene i iskrene komunikacije s djecom ako želimo biti uspješni roditelji. Način na koji su nam djeca došla čini mi se manje bitan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom