Hrvatski jezik

[Peterlin]

Iz tih mlađih dana kosa mi se dizala na riječ furati - biti u vezi s nekim. Moji roditelji pak nisu dopuštali da ih se oslovljava sa stari, stara (danas razumijem zašto).

krvava si - zakon si (to je bilo u našem govoru, a i ljepše zvuči)

Isto ovako mužev nonić nije ljudima dozvoljavao da ga zovu deda ili dedek, unatoč visokim godinama. Znao je reći da je on deda samo svom jedinom unuku, a ostalima je gospodin+prezime. Slažem se s tim, a ljudi ne paze na takve detalje... Naročito mi je to grozno čuti po bolnicama (kad mi je bliska osoba bila na Jordanovcu pred kraj života, najgore mi je bilo čuti osoblje kako viče dedaaaa, kao da ljudima nije dosta njihova bolest+godine, treba im dati bar tu mrvicu poštovanja, a nije to ni teško).

[meda]

Isto ovako mužev nonić nije ljudima dozvoljavao da ga zovu deda ili dedek, unatoč visokim godinama. Znao je reći da je on deda samo svom jedinom unuku, a ostalima je gospodin+prezime. Slažem se s tim, a ljudi ne paze na takve detalje... Naročito mi je to grozno čuti po bolnicama (kad mi je bliska osoba bila na Jordanovcu pred kraj života, najgore mi je bilo čuti osoblje kako viče dedaaaa, kao da ljudima nije dosta njihova bolest+godine, treba im dati bar tu mrvicu poštovanja, a nije to ni teško).

mene je uzasno zivciralo u rodilistu kad ti se obracaju iskljucivo s 'mama'!?!

[cvijeta73]

mene je uzasno zivciralo u rodilistu kad ti se obracaju iskljucivo s 'mama'!?!

i u vrtiću.
i u školi.
i nervira me to.

[tangerina]

i u vrtiću.
i u školi.
i nervira me to.

baš sam htjela napisat "i u vrtiću", ali znači ima još, jeij!

[Sanja]

ja oduvijek govorim samo kaladont

Ja kužim te pars pro toto spike, kad kalkulator nije kalkulator, nego digitron, ali zašto, zašto, o zašto ( ) upotrebljavati pogrešno ime?

Proizvod se zvao Kalodont, a ne Kaladont.

Nama je profesorica hrvatskog u srednjoj objašnjavala kako je ''zezati se'' bio vulgarizam kad je ona bila mlada i da joj izaziva neugodu kad ljudi to danas koriste kao uobičajenu riječ.

Nama je jedna profesorica u srednjoj školi zabranila tu riječ. Umjesto nje smo morali koristiti "zafrkavati".

Isto ovako mužev nonić nije ljudima dozvoljavao da ga zovu deda ili dedek, unatoč visokim godinama. Znao je reći da je on deda samo svom jedinom unuku, a ostalima je gospodin+prezime. Slažem se s tim, a ljudi ne paze na takve detalje... Naročito mi je to grozno čuti po bolnicama (kad mi je bliska osoba bila na Jordanovcu pred kraj života, najgore mi je bilo čuti osoblje kako viče dedaaaa, kao da ljudima nije dosta njihova bolest+godine, treba im dati bar tu mrvicu poštovanja, a nije to ni teško).

Joj, Peterlin, ne mogu ti reći koliko se slažem s tobom! I ja sam to doživjela kad sam bila u bolnici, a i kod mog djeda u domu.

Ali to nije stvar poznavanja jezika, nego najosnovnijeg kućnog odgoja, bontona.

Na faksu smo imali jednu lektoricu, finu gospođu, kojoj se uvijek dizao tlak za vrijeme prijevodnih vježbi, jer su bile dobar pokazatelj kako se tijekom socijalizma izgubilo pristojno oslovljavanje s gospodin i gospođa + prezime i nikad se nije vratilo, za razliku od drugih država u kojima nije bilo tog diskontinuiteta i u kojima je uglavnom nepojmljivo ljude oslovljavati kao kod nas.

Ili gospodin/gospođa + ime. Katastrofa.

i u vrtiću.
i u školi.
i nervira me to.

Kao što rekoh, bonton, a ne lingvistika.