Moja starija curica nije imala glasove l , š, ostalo je bilo dobro, tepala je -uz mucanje, a to smo rješavali na sljedeći način: L smo vježbale svakodnevno -par stupaca riječi-od lakih do kompliciranijih i to nekoliko mjeseci. Kad ni nakon toga nije počela upotrebljavati L, a mogla ga je izgovoriti jer smo ga dobro uvježbale, logopedica je rekla da nema druge nego ispravljati za svakom rječju u kojoj nije dobro izgovoren L i nakon dan i pol ispravljanja , počela ga je koristiti. Ne trebam ni reći da sam bila zabrinuta hoće li se mucanje pojačati, ali nije. Što se glasa Š tiče- to smo vježbale dugo ( 4 mjeseca) i nakon kaj je skužila bila je frustrirana jer se nije dobro čuo zbog nedostatka prvih zubića. Tepanje je otišlo samo od sebe, nakon kaj je dobila na samopouzdanju, još se znalo ponekad javiti kad bi bila nesigurna, no sve manje i manje i na kraju nestalo- to se NE SMIJE ISPRAVLJATI, kao ni mucanje, a to je druga priča.
Mlađa curica je nerazumljivo pričala sve do skoro 3 i pol godine- tada su počeli stizati glasovi C, Č,L, R je dobila nakon 4 rođendana, kao i glas K koji smo vježbali godinu dana na savjet logopedice, no ne upotrebljava ga- na tome još moramo poraditi. Riječnik od obje, a pogotovo od manje je bogat- prebogat za njihove godine pa tako i to utječe na govor- žure sve reći i to ponekad prevelikim riječima.
evo, samo sam željela podijeliti svoja iskustva sa vježbanjem izgovora, naime, mi smo cure vodili logopedici, no njezin je pristup podučiti mamu ili tatu vježbi kako bi djetetu bilo ugodnije, a i ima stvarno previše posla za individualni rad sa svakim djetetom. Razmišljamo o tome da mlađu uključimo u logopedski tretman u Logopedskom centru u Sesvetama- pa ako tko ima iskustva, neka se javi.