Citiraj Sanja prvotno napisa Vidi poruku
Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.

Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...

U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla? ), a negdje u drugoj polovici spominje se i jedna naša forumska kolegica. "Lijepa je i plava", kaže Jergović.
Mene silno zanima gdje u Jergovićevoj literaturi pronalazite iskompleksiranost i provincijalizam, ako netko od domaćih pisaca nije iskompleksiran onda je to definitivno Jergović. Njegova djela su prevedena na dvadesetak jezika, dobio je razna domaća i međunarodna priznanja, pa mi se čini da iskompleksiranost (jal) dolazi od njegovih kritičara. Ja bih za Jergovića rekla da je samo pitanje dana kada će njegova djela biti obvezna školska lektira.