nakon gubitka....kada se odlučiti na novu trudnoću i kako ju psihički preživjeti

[Patik_moj <3]

Evo drage moje, u skladu sa naslovom teme da napisem koju recenicu...nakon tri mjeseca ( koja mi se cine kao tri dana) meni je tesko i pomisliti na to ponovno biti trudna. Nisam ni fizicki ni psihicki spremna Iako ima puno razloga da se odlucim za trudnocu, ima ih tonu i za protiv...Nemojte me pogresno shvatiti, sto na to gledam kao za/protiv, ali poslije ovog sto je bilo, nizasto mi se vise nije lako odluciti ...Kako se vi borite protiv toga?Sto vas tjera ponovno se odluciti za trudnocu? Ili sto vam stvara problem?

[mačkulina]

Evo drage moje, u skladu sa naslovom teme da napisem koju recenicu...nakon tri mjeseca ( koja mi se cine kao tri dana) meni je tesko i pomisliti na to ponovno biti trudna. Nisam ni fizicki ni psihicki spremna Iako ima puno razloga da se odlucim za trudnocu, ima ih tonu i za protiv...Nemojte me pogresno shvatiti, sto na to gledam kao za/protiv, ali poslije ovog sto je bilo, nizasto mi se vise nije lako odluciti ...Kako se vi borite protiv toga?Sto vas tjera ponovno se odluciti za trudnocu? Ili sto vam stvara problem?

nakon prve... odlučiti se za drugu.... nisam mogla...
nisam o tome razmišljala...
nama se je druga samo dogodila... i popišala sam plus..
Iskreno... koliko god taj tren mi je to bilo super... tako kako je odmicala... sve više i više me je bilo strah...
tada su počele paranoje i strahovi...

Psiholog je rekao.. sasvim logično i jednostavno.. ja nissam odtugovala tugu i bol... u par mjeseci od gubitka (niti 5 mjeseci) ja sam spontano odmah zatrudnila...
i dogodilo mi se je ono što je loše... SVE ŠTO SVJESNO POTISKUJEŠ, PODSVJEST TI OKRUTNO VRATI

I vratila je.. na sred trudnoće sam postala tako anksiozna, preplašene i paranoična da sam išla na UZV svaki tjedan, nabavila baby watcher... po 20 puta na dan slušala otkucaje... ma sve je to graničilo sa dijagnozom u psihijatriji....

Užas... kada sam ju rodila u 38 tjednu... znam da sam pitala doktore.. jel normalna.. jel zdrava.... svi me pitali što mi je? ja sam samo govorila.. meni je umrlo dijete.. vi ne znate kako sam ja živjela u ovoj trudnoći i ridala i plakala i vrištala u šok sobi...

tada se sjećam žene sa zelenom maskom koja mi je milovala obraz i brisala suze i rekla... mama, napokon možete odahnuti.. vaši demoni su nestali.. rodili ste žensko dijete zdravo i živo apgara 10/10...

A tada... tada je iz mene prolomio urlik... ali sreće olakšanja... plakala sam još više i vrištala, uhvatila sam ju za ruku i ljubila.... imala sam osjećaj da sam lagana kao pero.... čudan neki osjećaj me obuzeo...