xx
moj 11-godišnjak je (za sad) sto put manji mrgud od trininog, odličan je u školi, nema šanse da se pojavi u školi nepročitane lektire, al ju zato čita zadnji dan. odnosno bolje reć, noć. i tako.
ono što me izluđuje je ponašanje prema sestri. koja isto nije anđeo. al neki dan sam mu rekla, daj molim te zamisli kako bi tebi bilo da te netko, i to ne bilo tko, nego netko u koga gledaš ko u boga, 24/7 govori da si glup i dosadan, lupa ti vrata ispred nosa i urla na tebe.
pa je malo stao i zamislio se. bilo mu krivo.
al s naglaskom na - malo.
onda ova njega lupa, jer mu verbalno, naravno, nije dorasla. i tako. bliski istok.
i još nešto sam kod sebe primijetila.
a to je da stvarno ne podnosim te mrgude.
to mom karakteru jednostavno ne paše.
deri se, plači, zahtjevaj, pregovaraj, prigovaraj, buni se, - bilo što. al kad ga vidim na kauču smrknutog pite boga radi čega, bez volje (s time da to nije ovako često kako piše trina), bez ikakve mogućnosti razgovora, automatski mi u želucu nervoza.
ne mogu to. nervira me.
a ako bude toga i više, a postoje sve pretpostavke da bi moglo biti, moram naći neko rješenje.