Jednom nas je profesorica testirala citanju na glas u prvom srednje, gimnazija. Bozeeeee sramoteeeeeee.
Vidim da mi je koristilo sto sam kao mala citala na glas sve lektire koje sam imala (nizi razredi).
Jednom nas je profesorica testirala citanju na glas u prvom srednje, gimnazija. Bozeeeee sramoteeeeeee.
Vidim da mi je koristilo sto sam kao mala citala na glas sve lektire koje sam imala (nizi razredi).
U čemu je štos, loše su čitali naglas, ili...?
Zapravo ne znam koliko je čitanje naglas bitno, ako dijete zna dobro čitati u sebi. Nemam neki stav po tom pitanju, pa bih rado čula i iskustva drugih.
Moj upravo-završeni prvašić čita glatko i s razumijevanjem - u sebi - a kad čita naglas, onda guta glasove, pokuša brzo čitati pa ne artikulira dobro, uglavnom, zvuči kao logopedski slučajJedva je nekako tijekom 1. razreda naučio obraćati pažnju na interpunkciju.
Ali on nikad nije volio čitati naglas, čak ni kad je tek učio čitati, kad sam pokušavala onu foru - jednu rečenicu čitam ja, jednu on, nije to volio. A sam u sebi čita bez problema i voli čitati.