Nažalost ovakvih stvari ima puno više, s manje vidljivim modricama i još većim i težim "modricama" na psihološkom razvoju djeteta.

Grozim se nasilja, nasilje samo rađa nasilje, nema opravdanja, i na svima nama je da ovakve stvari zaustavimo. A za to nema zatvaranja očiju na cesti, u parku, u tuđem domu, samo zato što nas se to izravno ne tiče. Osobno uvijek reagiram, u jednom slučaju sam i sama skoro pokupila šamar na tržnici u Utrini. Puni plac, tata žestoko šamara 2-godišnje dijete i NITKO ne reagira... TO je najveći problem.

Ne bi htjela skretati s teme, ali voljela bi da je bilo koja udruga/inicijativa, koja nas mpo pacijente udijeljuje epitetima koje ovdje neću niti ponoviti, digla glas za zaštitu djece u obiteljima čijih je 50,000 pripadnika OSUĐENO (dakle ne optuženo) za obiteljsko nasilje u poslijednje tri godine, umjesto da se brinu za moje embrije zbog kojih ostavljam zdravlje, dušu i sve što sam ikad financijski stekla, pa i pride toga.