Istina, bliže je nego Kanada, i osim te jedne sestrične (koja se nakon 3 mjeseca i vratila iz Italije s mužem i djecom), moji ilegalci idu sami. (Sjetila sam se da i mm ima jednog, nakon 15 godina "na crno" napokon je dobio neke papire u Francuskoj i mogao doputovati u HR, a kad je stigao tamo u početku je čak znao spavati na kolodvoru ili po crkvama. Kakvih mi sve imamo u familiji)
Ali ono što mi se čini da im je zajedničko, bez obzira na djecu i udaljenost, je to da ih nitko ne može odgovoriti od toga, koliko god im netko drugi govorio da to što rade nije baš pametno, njima se to u tom trenutku čini kao jedini izlaz, i oni će to svakako pokušati... ne poznajem mladu.majku, ali prepoznajem u njezinim postovima to što znam čuti od članova svoje obitelji... "idem, možda bude bolje, ovdje nema perspektive". Naravno da tu ima i straha, i brige oko ogromne neizvjesnoti, ali oni ipak odu. Mlada.majka je i sama spomenula u nekom postu, ako to ne bude Kanada, da možda bude i nešto drugo... oni imaju namjeru otići, i mi ih iz naših udubnih fotelja uz laptop nećemo razuvjeriti.
mlada.majka prvotno napisa
 |
|||
Odgovori s citatom