Nakon neprospavane noći, nastojala sam sakriti nervozu i biti vesela i pozitivna; na van je izgledalo dobro, ali sigurna sam da je ona osjetila točno kako se ja osjećam...zato nam sam dolazak i nije bio bajan.
Rasplakala se već kod presvlačenja u šlapice. Kad smo ušli u grupu pripila se uz mene i zaplakala još nekoliko puta, ni tete ni djecu nije htjela ni pogledati...ali igračke su bile prezanimljive. Srećom! Oduševile su ju razno razne drvene puzzle kakvih nema doma pa se njime bavila nekih pola sata...polako se opustila, a i mama s njom.
Tete su me savjetovale da je pravi trenutak da ju pozdravim i ostavim 10-20 min samu. Rekla sam joj da idem na poštu i da ću se brzo vratiti. Sva je bila u slagalicama i nije me doživjela. Očekivala sam provalu plača i vriske, ali ništa se nije dogodilo
Uglavnom, vratila sam se nakon 20 min, a ona me nije doživjela
Tete kažu da je bila super, da se igrala i čak mazila s njima. Još sam u pozitivnom šoku...ma što šoku, srce mi stoji u grlu od sreće...ni u najluđim snovima nisam vjerovala da će proći tako dobro, posebno ne nakon onog groznog početka.
Jedva čekam sutra
Kako je bilo kod vas?