Isto tako iam jednu foru koju sam negdje pročitala a dobro se od nje osjećam, nekad dignem recimo 500kn i stavim u novčanik i onda usput dok kupujem nešto što nam stvarno treba, npr. hranu škicnem izloge ili neke druge stvari i razmišljam da bi to mogla kupiti jer imam novce, i tako u glavi par puta već potrošim te novce, ali ustvari ostanu kod mene i odu 99% slučajeva na ono stvarno neophodno, režije, hranu i sl. a nekoliko puta godišnje si dopustim da si kupim nešto što mi se baš jako sviđa iako mi nije neophodno potrebno ali bez ikakve grižnje savjesti ili pomisli kao što sam znala prije da će nam ti novci negdje faliti, i tih nekoliko puta godišnje i tih par stvari mi je potpuno dovoljno da se ne osjećam zakinuto ili kao da moram nešto silno štediti ( iako trenutno objektivno moram).

Isto tako trenutnu sitaciju promatram kao prolazni period u životu u kojem puno i učim o tome što mi je stvarno potrebno i o načinima kako pametno uštediti i raspolagati novcem što će mi dobro doći kad dode period s više prihoda, pa ću primjerice imati više novca za putovanja, izlte i sl. stvari.

Najbolja stvar koju sam u ovoj trenutnoj recesiji otkrila i naučila su kupnja i prodaja rabljenih stvari, uštedjela sam tako poprilično puno novca (a i vremena jer sve gledam preko neta pa ne moram hodati po trgovinama što mrzim), a i meni je važan aspekt ekologija, kupnjom i prodajom rabljenih stvari čuvamo okoliš i jedni drugima pomažemo da uštedimo novac, pa ne zarađuju velike korporacije i tvrtke koje rade nekvalitetne stvari.

Moj "fond slobode" je i nekoliko bliskih osoba od koje bi mogla posuditi novce u slučaju velike frke, baš zbog toga jer znamo kakvi smo, kako se odnosimo prema novcu i kakve odnose imamo. I taj fond mi je vredniji od bilo kakve štednje u banci ili dionice.