Učenje Crkve je da se homoseksualnost prihvaća kao odlika osobe, ali da su ljudi s tom odlikom pozvani na uzdržavanje od spolnih odnosa sa istim spolom. Znam da to može nekome zvučati grozno, i u tom obliku živjeti homoseksualnost ja vjerujem da je strašno odricanje i patnja i bol (kao što je puno stvari u životu bolno...), ali to ima svoje razloge i smisao. Okružena sam osobama te orijentacije od djetinjstva i volim ih kao ljude, i nemam nikakav problem s njima, niti imam problem da mi njihovi partneri dođu na ručak, sve je to ljudski, i ne osuđujem niti najmanje. No znam i dubinski razumijem zašto je važno povući ručnu u tom aspektu. Možda je ja ne bih povukla, možda ne bih znala, tko zna, samo Bog zna... zato ne osuđujem.