OŠ Bukovac - iskustva

[hm]

Neki se jako žale, drugima je OK?
Kakvo je Vaše iskustvo (naravno onih čija dječica idu u tu školu ili još bolje djelatnika škole, ako ima koji među nama)?

Nastavnika ima posvuda svakavih - i onih kojima prijenos znanja ide lakše i onima kojima to, na žalost, baš i ne leži (o kompetencijama je teško govoriti)?
Ali, kakva je klima općenito u školi - disciplina, ima li očitog i prekomjernog bullinga; je li po školi sve potrgano (čitaj: naročito sanitarni čvorovi) ili je sve koliko - toliko OK?

Čini mi se da je škola prekrcana (mada je to već dosta stari problem)!?

Bilo kakvo iskustvo mi je dobrodošlo!

Moj najstariji iduću jesen kreće u školu i iako sam i ja bila đak u tom osnovnjaku opasno se premišljamo da ga damo negdje drugdje (mada će to izoskivati dosta veliku organizaciju).

Ima li ovdje i onih koji spadaju u tu školu, ali su klince ipak upisali drugdje - zašto, gdje i kako su zadovoljni s tim rješenjem?

[hm]

Nema baš nikog s Bukovca?

[hm]

Da probam još jedno podići!
Svako iskustvo je dobrodošlo.

[Gratakaza]

Ja na žalost nemam iskustva nego se samo javljam kao još jedna zainteresirana za temu. Upravo smo se doselili u kvart, nemam nikakve informacije o školama u blizini. Već sam snimila da su nam najbliže OŠ Bukovac i OŠ Vladimira Nazora na Jordanovcu. Kod mene je dodatna otežavajuća okolnost ta što ne bih željela da mi dijete ide na vjeronauk, a nisam sigurna kakve je klima u ovim školama za takvo što.

hm, jesi li čula za kakva iskustva u međuvremenu?

[Val]

ajde, ja ću, iako moji još nisu školarci, ali prikupljam iskustva jer mi je odabir škole jako, jako bitan.
i sad, najiskrenije, ja ću se boriti i rukama i nogama da moji klinci ne idu u tu školu.
jer svi klinci koji su otišli iz te škole, u srednjoj, su imali podosta problema. navodno, u SŠ, već i profesori negativno govore o toj školi-a to mi se čini prilično jasnim pokazateljem.
prostora je malo, nastava se održava i u bivšim kabinetima-bila sam na božićnom sajmu pa sam skoro pala u nesvjest vidjevši veličinu
učionice.

no, poznam i jednu učiteljicu koja mi je rekla da i nema nekih velikih razlika između osnovnih škola. jel to stvarno tako, ne znam.

[jelena.O]

gle kad sam ja išla u školu, ok ne tu, i mi smo svugdje učili i u zbornici, i na hodniku, i u tehničkom, onda se škola malo zrenovirala, i takva je i danas 30 godina kasnije,ništ ni novo ni veće. U nju ide klinac moje bivše susede i veli gužva, ali ak se uči hoda. Uvijek je bilo svakakvih i klinaca i profača, čak i moje doba. Neki nisu mogli proč ni 5 razred,bez poklonjene mršave 2, ili u naše doba si mogo ić dalje u razred ak si imal i kulju samo ne iz matke ili hrvatskog. Neki od njih nisu dogorali više od upisa u srenju, a večina ih završila fakseve.

[Gratakaza]

hmmm, iz mog skromnog isustva (nisam učiteljica, samo bivši đak) ja bih rekla da inteligencija i želja za uspjehom ne ovise o školi Ali, i to jedno veliko ALI, uspjeh u školi ovisi i o samoj školi. Ja sam išla u osnovnu koju bih svrstala negdje u sredinu po kvaliteti predznanja koju pruža. Odlično sam se snašla u srednjoj i bila jedan od boljih đaka generacije u MIOCu. Isto tako znam djecu koja su došla iz prigradskih škola sa samim peticama i koja su unatoč strašnoj upornosti trebala cca 2 godine da popune sve rupe u znanju. A oni koji nisu bili uporni su jednostavno odustali, neki od njih i pali razred, te se prebacili u manje zahtjevnu srednju školu.

Nemoj me krivo razumjeti, nisam ja neka ambiciozna mama, meni je samo bitno da olakšam svom djetetu koliko mogu. Mislim da se taj pritisak i količina znanja kojeg treba usvojiti tijekom školovanja može rasporediti bolje i lošije, ovisno o zahtjevnosti škole u koju dijete ide. Naravno, i unutar same škole postoje varijacije ovisno o nastavnicima i razrednim sredinama, ali ja taj dio mislim prepustiti sreći.
Željela bih ipak, kad sam već na pola puta između dvije škole, odabrati onu s kojom moje dijete ima više šanse da će dobiti svo znanje potrebno prema kurikulumu.

[Val]

zaboravila sam napisat da su, gore navedni klinci, svi bili super odlikaši-upisali gimnazije i onda je nastao kaos.
i moje riječi su bazirane na riječima jedne mame čije dijete je imalo podosta problema u SŠ.

i, da, slažem se da inteligencija nema veze sa školom, ali mislim da OŠ mora dati ono osnovno znanje, a ono što sam vidjela nije baš blizu tome.

da se razumije, koliko znam, ima dobrih učitelja u nižim razredima, ali čini mi se da su ovi u višim popriličan problem.

[hm]

Raspitivali smo se, raspitivali, raspitivali ......... i na kraju odustali od OŠ Bukovac - iako je to i moja škola. Još u moje vrijeme škola nije bila na nekom glasu, ali nakon toga se još jako srozala. Iz svih informacija koje smo prikupili iščitava se da je najveći problem ravnateljica koja ne zna unijeti red u školu, pa se onda i djeca i nastavnici ponašaju svakako i to izgleda kao popriličan kao naročito u višim razredima. Ta me činjenica i ne iznenađuje previše jer je ona u moje vrijeme predavala kemiju i ti su sati uvijek bili jako kaotični - nikad prave strukture i reda. Uz to - tu je i pedagoginja koja se tu lijepo ugnijezdila, a sad već i umorila, pa ne reagira pretjerano na bilo kaj.
Onda smo uzeli u razmatranje druge škole - Vladimir Nazor, Harambašićeva, Ivana Filipovića, Matka Laginje i završili u potonjoj - jer VN također ima prostornih problema, IF nam je prilično van ruke, a onda je naročito nepraktična jednog dana kad krenu sami u školu, Harambašićeva ima problema s drogom u višim razredima.
Za sada Matko Laginja kupi sve pohvale - jako su dobro organizirani, strogo paze na kvalitetu nastavničkog kadra, kadar je odlično educiran i za rad s djecom s posebnim potrebama, pedagoginja im je svake hvale vrijedna, u školi vlada disciplina čak i u višim razredima - bili smo šokirani kad smo vidjeli kako se klinci iz viših razreda civilizirano ponašaju na hodniku tijekom odmora i još jedan dodatni plus - svih osam razreda radi se u samo jednoj smjeni .
Najviše nas je brinulo to što će izgubiti kontakt s djecom iz kvarta, ali se mi na kraju s tom djecom dosta družimo van škole, tako da s te strane neće biti zakinut, a što se znanja tiče očekujemo da će profitirati puno.

[Val]

hm, baš mi je drago da ste zadovoljni, a s druge strane mi je žao što je moj dojam o OŠ Bukovac točan.

[Stijena]

Iz svih informacija koje smo prikupili iščitava se da je najveći problem ravnateljica koja ne zna unijeti red u školu, pa se onda i djeca i nastavnici ponašaju svakako i to izgleda kao popriličan kao naročito u višim razredima. Ta me činjenica i ne iznenađuje previše jer je ona u moje vrijeme predavala kemiju i ti su sati uvijek bili jako kaotični - nikad prave strukture i reda.

ako je samo u ovome problem, upravo vidjeh na njihovim stranicama da je 18.12.2011. objavljen natječaj za izbor novog ravnatelja
naime, i mi se baš raspitujemo jer nam je oš bukovac jaaaaako blizu i šteta je da danas-sutra to ne iskoristi
opet - i ML nam je stvarno usput, ali treba voditi računa da dijete ipak u OŠ ide 8 godina u kojih se svašta može promijeniti (prije lokacija posla, nego stanovanja, ali nije uvjet)
ni meni ovako izvana nije nešto privlačan bukovac, ali ko što rekoh, ako ništa drugo, najbliža nam je opcija
još ću se pozabaviti informacijama "iznutra" nakon ove smjene ravnateljice, pa ćemo vidjeti

[Natyy]

Jako mi je žao kada vidim da ljudi ovako prosuđuju skolu. Da biste procijenili školu, dođiteu skolu, razgovarajte s ljudima koji tamo rade. Ovo što pišete o školi Bukovac je čista glupost. Da, škola se bori s prostorom. Da, kao i u svakoj skoli ima dobrih i odličnih učitelja.
Ravnateljica je kakav je, ali ni drugdje nisu bolji. O pedagogoinji prilačete gluposti jer se žena ubija od posla i trudi se koliko se ne trude padagozi u deste škola zajedno.
Uspjeh u školi ovisi od truda djeteta i od truda roditelja.
Možda je vrijeme da to netko shvati.

[yasmin]

s većinom se slažem pogotovo ovim dijelom o pedagoginji koja je iznimna
učitelji tamo su susretljivi i ako postoji normalna komunikacija i odnos učitelj-dijete-roditelj uvijek se nađe riješenje svakom problemu
iz iskustva profesorice koja je na žalost u potrazi za stalnim zaposlenjem promijenila dosta škola mogu reći da je manje više situacija svugdje ista

[Natyy]

Nije mi baš jasno zšto ljudi misle da im netko može dati preporuku za školu. U školi radi do 50 ljudi, oko 700 učenika pa zar to možemo svesti na jednu ili dvije riječi?
Može mi dijete ići u najbolju školu, dobiti nešto lošije profesore, ne učiti, mene kao roditelja nije previše briga i sad je škola loša?
Uspjeh u školi uvelike ovisi o trudu djeteta i o trudu roditelja da podržavaju svoje dijete i razviju mu odnos prema znanju.

[Gratakaza]

Draga Natyy, u većini mišljenja je puno osobnog stava i pitanje je koliko su objektivna, naravno. Nikad ne bih reagirala na samo jedno loše mišljenje. Ali ukoliko čujem puno negativnih ocjena za neku školu, ipak se zapitam. Ono što mene zanima je poticajna atmosfera, pozitivan stav prema poslu kojeg bih željela vidjeti kod većine učitelja. Ima škola koje su jako uključene u razne aktivnosti zajednice (gradske, školske itd) kroz gostovanja, takmičenja. A ima i škola gdje toga ima u puno manjoj mjeri. I naravno da sve to ovisi i o pojedinom nastavniku. Ali opet ponavljam, ima škola gdje takvih nastavnika ima puno više: da li je stvar u kolektivu, ravnatelju ili nečem drugom sad ne želim ulaziti u to.

[Natyy]

Mislim da je vrijeme da se zapitamo čine li školu samo učitelji, poticajna atmosfera i uključenost u razne aktivnosti na svim razinama. Za mene je škola interakcija više subjekata, a to su na prvome mjestu djeca, zatim roditelji koji trebaju surađivati s učiteljima na svim poljima. Škola nije mjesto u kojem ostavim svoje dijete i pokupim ga na kraju nastave, povremeno dođem na informacije i to je to. Ja sam kao roditelj itekako odgovorna za stav svoga djeteta prema školi.
Za svaku školu se može čuti puno dobrih i loših stvari, ovisi tko ih izriče.
I ovisi o čemu uopće razgovaramo kada pričamo o školi. I iz škola koje slove kao najbolje ne izlaze uvijek genijalci.

[Atmice]

Na dobar / loš glas svake škole imaju utjecaj i učenici i njihovi roditelji i nastavnici.
Kao majka 2 djece čija djeca su polazila / polaze ovu školu reći ću (možda malo grubo, ali to je moje iskustvo):
Djeca su u velikoj mjeri produkt sredine iz koje dolaze. Bukovačka sredina (pogotovo "starosjedilačka") nije baš u većoj mjeri intelektualno poticajna (pogotovo djeca koja dolaze u dnevni boravak). Dosta je bitno utjecati na to u kakvoj sredini će dijete provesti 8 godina života, a u školi tipa Matka Laginje manje možete fulati nego na Bukovcu.

Otprilike 1/5 do 1/4 učenika iz razreda završi u gimnazijama, što je sigurno niži prosjek nego u Laginji i Filipoviću, ali takva je i struktura roditelja (kod mog sina u razredu je bila, na žalost, samo jedna jedina cura koja je iz takve tipične Bukovačke starosjedilačke sredine upisala gimnaziju i sasvim lijepo joj ide).

Rekla bih da su profači čist OK, fizika odlična, matematika od ove godine također, povijest ovisi koga dobije, no jedna od profa svaki put ima 8-aša na državnom, ali disciplina (pogotovo boravkaši) je loša i u takvim razredima je i najkvalitetnijem profesoru teže raditi. Pedagogica je sasvim OK i žena hoće raditi.

Možda ovo nije bilo jako diplomatski od mene - ali je prilično realno.

Zaključak po mome, ako u Bukovac - onda NE u boravak!

[Natyy]

Bilo bi dobro da se malo više bavimo motiviranošću naše djece, našom odgovornošću kao roditelja, da naučimo djecu kako učiti i da je znanje jedino bogatstvo u životu.
Bavimo se malo moralnim vrijednostima koje trebamo prenijeti djeci, a ne da samo raspravljamo kakva je koja škola.

[AnaLee11]

Ja sam išla u tu školu, i moram reći da neki stvarno griješe kada kažu da je loša. Istina, ima nekih loših strana ali to je normalno. Profesori su odlični i stvarno se trude. Osim toga, čula sam da su promijenili ravnateljicu, koja je navodno puno bolja. Sada sam na pravnom fakultetu, a u toj sam školi naučila sve što znam.

[Natyy]

Nova ravnateljica jošnije potvrđena i nije počela raditi. Mislim da nije baš u redu "pljuvati" po ravnateljici koja je bila do sada. O tome kako je biti na toj funkciji, može govoriti samo onaj koji je to probao. Mi smo i tako nacija koja samo kritizira, a kad treba dati prijedloge, samo šutimo.

[noone]

OŠ Bukovac - izbjeći ako se može. Iz iskustva (2 djece) koja su istu pohađala, na žalost - samo zbog "blizine" (naša najveća pogreška u životu). Ima zaista i dobrih profesora, ali ako za njih 10-tak ogroman broj roditelja kaže da (iz različitih razloga) NISU DOBRI, onda je to vrlo indikativno. " Klinci duge, duge, duge 4 godine sa suzama odlaze kućama, odlikaši ne mogu prosperirati, jer se određeni profesori doslovno iživljavaju na njima. Djeca te predmete (dugoročno) "zamrze" jer naprosto nemaju motivacije, entuzijazma, pozitive. Suhoparno predavanje po sistemu da "prođe radni dan" s katastrofalnom metodologijom (iznimno loš prosjek ocjena na nivou ostalih škola). Profesori namršteni, frustrirani, razina nekompetencije, neažurnosti, neagilnosti i doslovno nezainteresiranih osoba za posao - vrlo zabrinjavajući. Navodno su sada dobili novu ravnateljicu, ali da li će ona išta učiniti za spas/pomoć budućim generacijama i nisam siguran, upravo iz razloga što je nova i nema dovoljno osobnih iskustava o najproblematičnijim profesorima navedene škole. Dok ona utvrdi (i uskoro doživi) kolone isfrustriranih roditelja, brojne prosvjetne inspekcije (na iste "adrese") itd... - vaše dijete je veću uništeno.
U USA postoji nešto kao "otvoreni dani škole" gdje roditelji budućih školaraca imaju priliku razgovarati s predavačima, ravnateljem... i donijeti odluku. Kad' bi netko u OŠ Bukovac razgovarao s 10-tak profesora - pobjegao bi glavom bez obzira od količine gorčine i nezadovoljstva poslom i okruženjem. A ti isti vam "odgajaju" djecu toliki broj dana i sati... Ne znam, jadno i tužno, a ne vidim baš ni "svjetlo na kraju tunela".

[Teddy]

Dragi roditelju, iz odgovora se čini da ste otac, ne znam što bih rekla na ovaj vaš zapis. Vi sebe vjerojatno smatrate jako dobrim roditeljem, ali ne znam što reći o nekome tko dvoje djece pošalje u školu s kojom 8 godina nije zadovoljan. Vaše je opravdanje da je škola u blizini. Govorim kao roditelj koji silom prilika zbog seljenja ima iskustva s nekoliko osnovnih i srednjih škola.
Svaka škola ima izvrsne i manje izvrsne učitelje, ali i mi na poslu imamo više ili manje dobre kolege i suradnike. U bolnicama su bolji ili lošiji liječnici, u trgovinama bolji i lošiji prodavači, ali ako ja nisam zadovoljna s dućanom, onda ću to riješiti s prodavačicom, a ne s predsjednikom Nadzornog odbora te tvrtke.
Nezadovoljstvo se rješava u razgovoru s predmetnim učiteljem, a ne s ravnateljem ili sa slanjem inspekcije. Što bi ravnatelj ili inspekcija mogli trajno popraviti? Ili da svim učiteljima damo otkaz pa da biraju roditelji koga ćemo zaposliti? Ako nismo zadovoljni s liječnikom, dajmo mu otkaz, a pacijenti će izabrati drugoga.
Pitam se znate li Vi u kakvim uvjetima rade učitelji i školuju se naša djeca? Nedostatak prostora, osnovnih sredstava za rad i slično? Znate li Vi koliko se u Hrvatskoj izdvaja za školstvo? Znate li kolika je plaća učitelja?
Kad nas već uspoređujete s SAD-om, a ne USA kako Vi pišete, pogledajte njihove škole i materijalne uvjete, pa onda sudite hrvatskim školama.
I tko nama, koji ne radimo taj posao, daje pravo da osuđujemo 10-ak ljudi u toj školi? Što je s ostalih 30-ak koji dobro ili izvrsno rade svoj posao?
U Zagrebu postoje 104 osnovne škole, a dvije ili tri su Vam u blizini pa ste mogli prebaciti djecu da ste htjeli.
Ovako je lakše, osam godina govoriti protiv škole i učitelja jer Vi "ne vidite svjetlo na kraju tunela".
Niste ga se ni potrudili vidjeti.

OŠ Bukovac - izbjeći ako se može. Iz iskustva (2 djece) koja su istu pohađala, na žalost - samo zbog "blizine" (naša najveća pogreška u životu). Ima zaista i dobrih profesora, ali ako za njih 10-tak ogroman broj roditelja kaže da (iz različitih razloga) NISU DOBRI, onda je to vrlo indikativno. " Klinci duge, duge, duge 4 godine sa suzama odlaze kućama, odlikaši ne mogu prosperirati, jer se određeni profesori doslovno iživljavaju na njima. Djeca te predmete (dugoročno) "zamrze" jer naprosto nemaju motivacije, entuzijazma, pozitive. Suhoparno predavanje po sistemu da "prođe radni dan" s katastrofalnom metodologijom (iznimno loš prosjek ocjena na nivou ostalih škola). Profesori namršteni, frustrirani, razina nekompetencije, neažurnosti, neagilnosti i doslovno nezainteresiranih osoba za posao - vrlo zabrinjavajući. Navodno su sada dobili novu ravnateljicu, ali da li će ona išta učiniti za spas/pomoć budućim generacijama i nisam siguran, upravo iz razloga što je nova i nema dovoljno osobnih iskustava o najproblematičnijim profesorima navedene škole. Dok ona utvrdi (i uskoro doživi) kolone isfrustriranih roditelja, brojne prosvjetne inspekcije (na iste "adrese") itd... - vaše dijete je veću uništeno.
U USA postoji nešto kao "otvoreni dani škole" gdje roditelji budućih školaraca imaju priliku razgovarati s predavačima, ravnateljem... i donijeti odluku. Kad' bi netko u OŠ Bukovac razgovarao s 10-tak profesora - pobjegao bi glavom bez obzira od količine gorčine i nezadovoljstva poslom i okruženjem. A ti isti vam "odgajaju" djecu toliki broj dana i sati... Ne znam, jadno i tužno, a ne vidim baš ni "svjetlo na kraju tunela".

[noone]

Kritizirali ste primjer koji sam dao (USA). Slažem se – jer nije samo USA. Sav, ali baš SAV civilizirani svijet primjenjuje neki od načina valoriziranja rada profesora. I zašto bi to trebao biti problem? Vaš strah od ocjene? E moja profesorice, moji vršnjaci i ja – s osmjehom se sjećamo prelijepih dana školovanja. Najvjerojatnije i Vi osobno. A pogledajte lica te djece danas. Kao da idu na pogubljenje, a ne školu. Smatrate li to normalnim? Da budem kirurški precizan, sinoć je i konkretno rečeno – svega 5% (hej, pet posto!) učenika u RH s radošću ide u školu. Nije li to pokazatelj da nešto unutar školskih zidova - HITNO treba mijenjati?

Druga stvar, opet vrlo konkretno: u OŠ Bukovac paralelno rade dvije prof matematike. Dakle, isti predmet, isti nastavni program, isti kvart, isti kolege, iste učione, učenici, roditelji... Jednu od njih, prof. Rajna, (pišem ime jer se radi o beskrajno kvalitetnoj profesorici koju apsolutno SVI (100%) učenika (i to od 5. -8. razreda) naprosto obožava, djeca iznad svih očekivanja vole taj inače mrski predmet i žena postiže fantastične rezultate i baš nikada i nikakvih konflikta s roditeljima nema. A nemaju svi četvorke i petice, ako ste načas pomislili. Jednostavna, nasmijana, mlada, vedra, profesionalna, pristupačna, „ovozemaljska“ osoba o kojoj bi trebalo snimiti emisiju s temom „Kako od matematike napraviti omiljen predmet“ (karikiram, ali uglavnom baš tako).
U isto vrijeme, druga (starija) kolegica, ista škola, također matematika: vječito problemi (godinama već), katastrofalni rezultati, ogroman broj negativnih ocjena, kolone nezadovoljne djece, markiranja, redovi bijesnih roditelja... Vječito mrka, izuzetno nepristupačna... Halo, ljudi, govori li vam to išta? Može se, svakako se može draga kritičarko, samo treba željeti i htjeti. I nije teško.

Ovo su samo neki primjeri, a ima ih cijela paleta. Slažem se da stvari nisu crno – bijele, ali moralo bi se raditi na tome da se naprosto oformi neka lista „dobrih“ i onih „manje dobrih“ profesora. Pratiti statistike, pokazatelje, slušati (i čuti!) obje strane i nagraditi dobre i sankcionirati loše. Nije to ni teško, ni skupo, ni nemoguće. Nije Hrvatska najpametnija na svijetu (ok, sad se već jako smijem), pa da zapadne zemlje s dokazano dobrim školstvom prate rad svojih ravnatelja i profesora, a mi ne. Slažem se da su nam prosvjetni djelatnici (relativno) lošije plaćeni, ali su isto tako i zaštićeni k'o lički medvjedi. A u RH to ima svoju vrijednost, slažete se, zar ne?

[Teddy]

Morat ću Vas razočarati, ali nisam prosvjetni djelatnik. Samo mi je smiješno kako napadate školu, a Vi niste ništa napravili da svojoj djeci olakšate život.
Da, hodajte po inspekcijama, žalite se i očekujte čuda.
Pošaljite inspekciju i svome liječniku, sigurno ćete biti jako zadovoljni promjenama. I prodavačici u svome dućanu. Pa i susjedima. Ako s njima niste zadovoljni.
Uspoređivati sustav nekada i danas je smiješno. Vi ste u svoje vrijeme napavili glupost pa ste nekon dva šamara razmislili hoćete li to napraviti. Postojao je odgoj koji vas je brzo naučio što smijete, a što ne smijete. Danas se samo brinemo hoće li djeca biti nesretna, jesu li pod stresom, a ne pitamo se jesmi li ih mi kao roditelji naučili kako da se nose sa školom i svim obvezama.
Lijepo je Vaše mišljenje da se u školi sve vrti oko novca. Svi ljudi koji puno traže i stroži su luđaci koje treba zatvoriti na zatvoreni odjel. Nadam se da ste tako i djecu odgojili. Svi koji nam ne odgovaraju neka idu u ludnicu. Ne znam kamo ćete poslati one u srednjoj školi ili na fakultetu.
Vi ste kao roditelj mogli razgovarati s učiteljima, biti u Vijeću roditelja, promijeniti školu, ali što ste napravili? Osudili školu i tipično hrvatski vidjeli samo loše u njoj. Vi vjerojatno ne bi ni u jednoj školi vidjeli nešto dobro.
Lijepo je vidjeti koliko ste pristrani i vidite samo djecu kojoj je škola stres. Da malo promijenimo perspektivu? Zapitajmo se koliko smo kao roditelji odgovorni za djetetovo funkcioniranje u školi. Najlakše je sve prebaciti na školu i ona je kriva za sve. prije toga je to vjerojatno bio vrtić,a ubuduće će biti nešto drugo.
Djecu trebamo odgojiti da se mogu nositi s problemima u životu i da se trude nositi se sa stresom, pa ih sve ovo što ste vi nabrojili neće toliko pogađati. Dokle god odgajamo princeze i prinčeve, imat ćeme rijeke uplakanih.
I uopće mi je besmisleno gubiti vrijeme i energiju kad ste toliko negativno nastrojeni.
Lijepi pozdrav i dalje budno bilježite događaje u toj školi!

[Arijadna]

Dragi roditelju, ja sam osoba koja radi u školi koju tako pljujete i kao što vi sudite o školi prema pet ljudi s kojima ste imali loša iskustva, ja bih mogla suditi o vama roditeljima, ali se neću spuštati na tajnivo.
Škola Bukovac nije ni lošija ni posebno bolja o bilo koje druge škole, ali me fascinira pet posto roditelja koji pokvare i ono što valja.
Nažalost, uvijek zaboravimo da sve one normalne i dobre roditelje koji se trude odgojiti svoju djecu i od njih naprave ljude, a u sjećanju nam ostaju samo ovakvi koji pljuju po svemu u školi jer se netko usudio odgajati njihovu djecu.
Ne daj Bože da je netko zahtjevan ili strog prema njihovoj djeci! Isti takvi roditelji to prenose na svoju djecu i onda u školi imamo djecu koja nemju ni osnovnu kulturu ponašanja.
Dragi roditelju, ja vas pozivam da provedete jedan dan u školi i da održite bar jedan sat u razredu pa ću vas pitati za mišljenje.
Najlakše je pljuvati po svemu i nazivati ljude svim ovim epitetima koje ste im dodijelili. Da, ulazimo u razred s osmijehom, ali ne ulazimo u razred da bismo glumili klaune i mazlili djecu peruškom, već da bi ih odgojili.
Najlakše je reći da smo dva mjeseca na godišnjem (i opet glupost) i da tražimo regres, božićnicu i takodalje.
Zanima me bise li to rekli i nekome sucu na sudu. Zamisli, čovjek traži da ga se plati za ono što radi. Baš samo zahtjevni.
Sramotno je da proglašavate da su neki ljudi u školi za ludnicu. Baš me zanima što vi to radite da možete procijeniti. Očito ništa kad cijele dane osluškujete što drugi pričaju.
Hvala Bogu da u našoj školi postoje normalni roditelji,a da si oni poput vas u velikoj manjini.
I kad već iznosite takve grozne riječi o pojedinim učiteljima, bar provjeriti gluposti koje pričate jer nemaju veze s mozgom.

[Gratakaza]

Draga Arijadna,

hvala što si se javila, nadam se da nam možeš dati informacije iz prve ruke. Kako smo novi u kvartu, još nisam upoznala (dovoljno) roditelja školaraca da bih donijela svoj sud. Onih par što sam upoznala uglavnom nisu presretni, ali imam dojam da bi bilo isto da sam se raspitivala za bilo koju drugu školu.
Po internetu sam tražila rezultate raznih natjecanja osnovnih škola (matematika, hrvatski, fizika) i tu đaka škole Bukovac ili nema ili su na zadnjim mjestima. Nemoj me krivo shvatiti, ja ne očekujem da moje dijete ide po natjecanjima, ali bih očekivala da se bar neko dijete iz nekog predmeta istakne znanjem. Zar se osim povijesti (gdje se očito radi o dobroj učiteljici koja sustavno ima rezultate) niti jedan predmet ne može podičiti nekim izvrsnim učenikom?

Navodno (i ovdje naglašavam navodno) se djeca iz ove škole ne upisuju u istom postotku u gimnazije kao iz drugih škola. Da li je to istina? I ako jeste, koji bi mogao biti razlog? Opet, ja ću biti zadovoljna s bilo kojom srednjom školom koju moje dijete odabere, ne bih sada željela da razgovor ide u tom smjeru.

Arijadna, ukoliko ste radili u više škola pa možete usporediti, možete li navesti neku stvar po kojoj se ova škola razlikuje od drugih? Ili vam se čini da su priče i problemi potpuno isti u svim školama?

Zahvaljujem na odgovorima

[Teddy]

Poštovana,
odgovorila bih Vam kao roditelj čija su djeca završila školu Bukovac. Ja potječem s Bukovca, išla sam u tu školu, a kao roditelj imam iskustva s više škola silom prilika.
Škola nije ništa bolja ili lošija od bilo koje druge škole, ali nažalost je na Bukovcu koje je ostala "selo moje malo".
Kao što je netko napisao, to je jako nepoticajna sredina za djecu koja nešto žele.
Bila sam u Vijeću roditelja četiri godine u školi Bukovac i stvarno ne znam zašto neki roditelji ističu položaj škole kao prednost.
Škola ima manjak prostora, kao i puno njih, a učitelja ima boljih i izvrsnih. Sve ovisi koga dobijete.
Ako mislite upisivati dijete, bilo bi najbolje da razgovarate sa stručnom službom, a ne da slušate kvartovske priče.
Što se tiče natjecanja, uspjeha je do sada bilo u raznim predmetima: tehnički, povijest, bilogija, lidrano, a klinci redovito odlaze na Novigradsko proljeće.
U školi se provodi puno projekata koja se ne daju na velika zvona. Što se tiče upisa u gimnazije, to ovisi o generaciji, ali i o roditeljima učenika. Oni su ti koji mogu najviš utjecati na dijete.
Možda bi bilo dobro da dođete u školu, razgledate, razgovarate s upravom i onda odlučite.
Lijepi pozdrav!

[jazz01]

Roditelj sam djeteta koje ide u 7. razred OŠ Bukovac i suprotno gornjim kritikama, imam potrebu pohvaliti izniman trud škole (posebno razrednicu i školskog defektologa) oko pomoći i olakšavanja djetetovog školovanja. Za mene kao roditelja to je apsolutno iznad svega, a koliko je važno za dijete – nije potrebno naglašavati.
Zbog objektivnosti, da ne ispadne kako je sve savršeno, nisam bila najsretnija učiteljicom razredne nastave (1. - 4. razred), s kojom je i priličan broj roditelja bio razočaran (iz više razloga, ali smatram neprimjerenim javno nabrajati), međutim, OŠ Bukovac je jedna od većih škola, pa roditelji koji su u dilemi oko upisa, imaju izbor od čak četiri učiteljice.
Predmetni profesori zaslužuju baš sve pohvale, a napominjem da imam dječaka koji nije odlikaš (ni blizu). Borbe oko njegovog učenja svakodnevno vodim kod kuće (i nekim stručnim ustanovama), ali ne u školi. Tamo sve funkcionira "k'o po špagi". Škola ima dovoljno informacija o većini svojih učenika i više su nego stručni da sve eventualne probleme riješe. Ponavljam da je dijete u toj školi već sedmu godinu i iako nije sve uvijek bilo idealno, svi problemi riješeni su na iznimno korektan i ljudski način.
Velika većina djelatnika su divni, strpljivi i profesionalni ljudi, koji, nemojte to ni u jednom trenutku zaboraviti, svake godine „hendlaju“ s velikim brojem vrlo različitih učenika – ali i s još većim brojem njihovih roditelja. A nisu svi roditelji ni civilizirani ni dragi.
Eto, malo sam se uključila jer me zasmetalo „razapinjanje“ škole Bukovac koja je po mom iskustvu - odlična škola.
Moje dijete ima cijeli niz dobrih osobina i najvoljenije je dijete na svijetu, ali na žalost nije i nikada neće biti odlikaš. To je realnost s kojom se ponekad zaista nije lako nositi, ali bi bilo krajnje nepravedno za to optuživati profesore. Ja sam prva od onih koji stalno „vise“ na informacijama, pitaju, pričaju, žale se, ponekad gnjave, ponekad tuguju... ali je neosporna činjenica da je OŠ Bukovac čvrsto stala iza mog djeteta kad je to najviše trebalo.

[Bubica]

Ispričavam se što smo dozvolili da komunikacija na ovom topiku pređe granice dobrog ukusa, nadam se da se to neće ponoviti i da će se rasprava dalje odvijati konstruktivno i poticajno za sve korisnike.

[hm]

Na dobar / loš glas svake škole imaju utjecaj i učenici i njihovi roditelji i nastavnici.
Kao majka 2 djece čija djeca su polazila / polaze ovu školu reći ću (možda malo grubo, ali to je moje iskustvo):
Djeca su u velikoj mjeri produkt sredine iz koje dolaze. Bukovačka sredina (pogotovo "starosjedilačka") nije baš u većoj mjeri intelektualno poticajna (pogotovo djeca koja dolaze u dnevni boravak). Dosta je bitno utjecati na to u kakvoj sredini će dijete provesti 8 godina života, a u školi tipa Matka Laginje manje možete fulati nego na Bukovcu.

Otprilike 1/5 do 1/4 učenika iz razreda završi u gimnazijama, što je sigurno niži prosjek nego u Laginji i Filipoviću, ali takva je i struktura roditelja (kod mog sina u razredu je bila, na žalost, samo jedna jedina cura koja je iz takve tipične Bukovačke starosjedilačke sredine upisala gimnaziju i sasvim lijepo joj ide).

Rekla bih da su profači čist OK, fizika odlična, matematika od ove godine također, povijest ovisi koga dobije, no jedna od profa svaki put ima 8-aša na državnom, ali disciplina (pogotovo boravkaši) je loša i u takvim razredima je i najkvalitetnijem profesoru teže raditi. Pedagogica je sasvim OK i žena hoće raditi.

Možda ovo nije bilo jako diplomatski od mene - ali je prilično realno.

Zaključak po mome, ako u Bukovac - onda NE u boravak!

Neki dan sam na placu srela bivšu ravnateljicu koja me potapšala po ramenu i rekla PAMETNO kad je čula da svog klinca nisam upisala na Bukovac, iako mi je to najbliža škola. Iako sam mislila da je problem u njoj, očito sam se prevarila.
Rekla je da je jedva dočekala mirovinu, jer da se struktura stanovništva drastično izmijenila od kad smo mi išli u školu (ja sam iz te škole izašla prije 20+ godina) i da je to unijelo drastične promjene s kojima su se svi teško nosili (dakle, nije baš problem u "starosjedilačkom" stanovništvu, iako se slažem da ih dobar dio nije baš okrenut visokoj naobrazbi). Kaže da nije problem u neučenju, nego u bezobrazluku.
Po njenim riječima jako je puno novodoseljenih roditelja sa stavom - ma dajte samo da prođu kroz tu školu, ionako ih već čeka mjesto u našoj firmi - i to je ono što stvara nepoticajnu atmosferu, a kako su takvi, a posljedično i djeca često bahati i bezobrazni, veliki je problem i s disciplinom. I tu je teško nešto postići.
A onda i učitelji i profesori na to različito reagiraju - neki bi ih i pustili, jer im se ne da baktati (linija manjeg otpora), drugi pritisnuti vlastitim životnim problemima i brigama misle da sami nisu neznamnijakaj postigli s faksom, pa bi ih i oni pustili, treće to sve skupa iritira i tu isto nastaje još veća nesloga.
Sve u svemu - rasulo. Novoj ravnateljici je poželjela puno sreće. Možda ako žena bude imala dovoljno interesa i energije i uspije nekaj napraviti.
U svakom slučaju - meni je konačno pao kamen sa srca kaj sam dijete iščupala iz kvarta (uvijek sam pomalo dvojila je li to bila ispravna odluka) i sad mirne duše i drugog upisujem u Laginjinu za koje imam pune riječi hvale. Ne kažem da su apsolutno bez mana i propusta, ali su daleko manji, a naročito u ovim bitnim pitanjima - disciplina je pitanje broj 1 u školi, a nastavnički rad isto doveden na vrlo visok nivo, što se vidi i po rezultatima raznoraznih natjecanja.

[Vrijeska]

dijelovi ovog što si napisala bi se mogli napisati za pola zagrebačkih škola, ako ne i više, a možda čak i za sve ...

ima problema i u školama, u kadrovima, ali opće pomanjkanje želje i volje i krivih kriterija doveli su obrazovanje u takvu situaciju kakva je sada ... odraz društva ...

[hm]

dijelovi ovog što si napisala bi se mogli napisati za pola zagrebačkih škola, ako ne i više, a možda čak i za sve ...

ima problema i u školama, u kadrovima, ali opće pomanjkanje želje i volje i krivih kriterija doveli su obrazovanje u takvu situaciju kakva je sada ... odraz društva ...

Ma skroz se slažem s tobom, samo je u nekim sredinama, pa posljedično i školama, koncentracija istog veća.
Zato mi je drago da smo trenutačno izabrali bolju varijantu ...

[apricot]

U svakom slučaju - meni je konačno pao kamen sa srca kaj sam dijete iščupala iz kvarta (uvijek sam pomalo dvojila je li to bila ispravna odluka) i sad mirne duše i drugog upisujem u Laginjinu za koje imam pune riječi hvale. Ne kažem da su apsolutno bez mana i propusta, ali su daleko manji, a naročito u ovim bitnim pitanjima - disciplina je pitanje broj 1 u školi, a nastavnički rad isto doveden na vrlo visok nivo, što se vidi i po rezultatima raznoraznih natjecanja.

a meni, pak, jako sumnjiv podatak da je prosjek škole 4,7?!
kako može biti tako visok?!
kakvi su to kriteriji?!

[no@]

a meni, pak, jako sumnjiv podatak da je prosjek škole 4,7?!
kako može biti tako visok?!
kakvi su to kriteriji?!

zašto bi prosjek 4,7 morao biti sam po sebi sporan?

i zašto je ljudima nizak prosjek znak kvalitete rada?

[apricot]

ne vidim da sam to igdje napisala

nemam veliki uzorak, osim kćerina razreda
i neću pogriješiti ako kažem da je razred... debelo ispodprosječan
ono, da ti srce pukne
a lijepo se uklopio u tih 4,7
i ako je to jedini takav, i ako jemoje dijete imalo baš takvu sreću... onda povlačim svoju sumnju u kvalitetu i opravdanost prosjeka škole od 4,7

[apricot]

i to je, moram dodati, razred "ispao" takav uz učiteljicu kakvu bi svatko poželio
da smo je crtali i zamišljali, ne bismo je tako dobrom mogli smisliti
ali, nikakve vajde

[no@]

sorry, mislila sam da pišeš/misliš na nešto drugo
tj drugu školu...

da sad ne kompliciramo.

[hm]

i to je, moram dodati, razred "ispao" takav uz učiteljicu kakvu bi svatko poželio
da smo je crtali i zamišljali, ne bismo je tako dobrom mogli smisliti
ali, nikakve vajde

možda se stvarno baš tak potrefilo, jer za naš razred (iako smo tek drugašići) mogu reći da je jako dobar (ali i učiteljica je isto takva - ne razvija odnos s roditeljima, ali jako dobro radi s djecom i po pitanju učenja i po pitanju odgoja, iako od potonjeg općenito u školi nemam velika očekivanja, jer to prvo treba krenuti od doma)
imamo prijatelja u trećem razredu i kod njih je ravno četvero djece koja odskaču po mnogim pitanjima, ali drugi su ko urica (teško mi je suditi o njihovoj učiteljici)

[yasmin]

prosjek škole 4.7?
vau...
ne zvuči mi realno...

[yasmin]

mislim, ne mora biti loš da bi škola bila kvalitetna ali 4,7?
možda 1 ili 2. razred ajde...

po mom mišljenju bi najrelevantnije bilo kad bi osnovne škole imele povratnu informaciju iz srednje škole o uspjehu svojih učenika u 1. razredu
ili mala matura
ovo sve drugo je rekla-kazala

a razgovor s bivšom ravnateljicom bukovca pun rupa
ako se već ravnateljica htjela umirovit zašto se onda i dalje natjecala za to mjesto
ne zaboravimo da je ravnateljica bila na tom mjestu jako dugo...mislim... strašna izjava

[hm]

Ma ja sam samo prenijela kaj je ona ispričala. Meni je to dalo neko olakšanje zato kaj sam povremeno bila u dilemi jesmo li napravili dobro ili ne, ali slažem se da to ne mora sve skupa biti potpuno točno i relevantno. Sigurno je dosta od toga spadalo i na nju, jer je tam ipak radila jaaaakoooo dugo. Ona je meni isptrva i bila razlog zakaj ne ići u tu školu, jer sam ja još bila u školu dok je ona bila predmetni nastavnik i nikad nije znala držati red na satu, niti imala neku stukturu niti ikaj, tak da sam se bojala da je taj model preslikala i na školu.

[yasmin]

ja sam došla u srednje školu iz jedne škole u dubravi, ne baš na najboljem glasu, jedva se upisala jer su svi imali 60 bodova a ja samo 56,
samo nas je 4 sva 4 razreda gimnazije prošlo s 5 ili bez mature, a došla sam kao "najlošija" iz "lošije" škole
sve je to tako relativno

[Stijena]

Moje dijete ima cijeli niz dobrih osobina i najvoljenije je dijete na svijetu, ali na žalost nije i nikada neće biti odlikaš. To je realnost s kojom se ponekad zaista nije lako nositi, ali bi bilo krajnje nepravedno za to optuživati profesore. Ja sam prva od onih koji stalno „vise“ na informacijama, pitaju, pričaju, žale se, ponekad gnjave, ponekad tuguju... ali je neosporna činjenica da je OŠ Bukovac čvrsto stala iza mog djeteta kad je to najviše trebalo.

i moje je iskustvo vrlo slično
koliko god našu razrednu učiteljicu proglašavali prestrogom, osobno smatram samo da je realna i ne dijeli petice šakom i kapom radi gorespomenutih prosjeka, nego djeci daje realnu sliku onoga što će ih neminovno dočekati u višim razredima
ni ja nemam odlikaša, ali koliko je god eventualno bilo problema, moram priznati da su se na vrijeme detektirali i da je uključena bila cjelokupna potpora škole i da ih vrlo uspješno rješavamo zahvaljujući vrlo otvorenoj komunikaciji
i nikad se ne zna, možda ta djeca u višim razredima za razliku od nekih s boljim prosjecima u nižim, i budu odlikaši
bi li u nekoj drugoj školi bilo drugačije - nemam pojma niti ću to ikada znati, ali ne mogu se ne pitati kako to znaju oni koji dijete nisu upisali u ovu školu i koji nemaju baš nikakva iskustva s njom

[yasmin]

http://os-bukovac-zg.skole.hr/?news_...=1121#mod_news

svi su pozvani!