To ti je stav. Meni je ona jako pomogla prihvatit stanje i pozicionirat se u svemu tome, iako sam prve dvije godine ojačavala jer "nikako joj ojačat imunitet" i ono "what am I doing wrong". Ona je to sve nazvala svojim imenom i pomogla mi prihvatit to, baš ko prava doula za "imuno-neojačane" , jer nije govorila napamet, jer je znala o čemu priča, i jer nema jedno, nego troje, od kojih je jedno totalno drugačije od drugo dvoje, ma što ona radila/neradila na temu "jačanja imuniteta". Da je imala samo dvoje, normalnih happy vrtićaraca, mislila bi da ove druge palamude i da se dovoljno ne trude, garant.
To "jačanje imuniteta" se svodilo na praćenje djeteta (što može, a što nema smisla, mislim da je na kraju bilo samo uključeno u onu pripremu za školu vrtićku, ali i to s puno muka i bolesti).
I nije se bedirala, na kraju, jer nije dobila "bravo, mamice" za to jedno dijete, niti se dala u vrzina kola savjeta a možda matična mliječ, a možda crna rotkva, a možda crni kim, a možda imunoglukan, pa od a do z svih preparata na alternativnom i klasičnom tržištu, jer je jednostavno prošla sve i ništa pomoglo nije. Slušala je savjete pedijatra koji je to isto nazvao svojim imenom, a nije nudio pilule za lilule - to je takvo dijete.
I meni su rekli - to je takvo dijete, bit će bolje do škole, držite na vašoj terapiji, nema čarobnih preparata (osim cijepljenja za određene bolesti (gripa, kozice, pneumokok), ali to ne pokriva 99% svih infekata koji se vrte u vrtiću.
Realno, to nije dijete za vrtić (ovakav kolektiv ono s masu djece i velikim grupama), ali na tržištu nema ovo do 10 djece, pa mi nismo ispisali iz vrtića, ali računam da je njen zimski "default" da ne može ići u vrtić, a izletima u vrtić se jako veselimo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.10.2012. at 10:46
ja sam doma...i mislim biti doma još neko vrijeme, ako se bude moglo...pa neće biti problema s izbivanjem iz vrtića. krenuo je isključio zbog svoje želje za kolektivom. dosadili mu
sad sam znatiželjna...čisto zbog svih tih upozorenja...kao da se ne obeshrabrim zbog bolesti što će ga snaći...
zanima me hoće li i dalje biti "bolestan" kako je bio do sad...ili će se stanje zbog vrtića pogoršati.
tu mislim na tijek bolesti... jer, mi smo i sada znali biti bolesni, al ništa strašno, ni komplicirano....da bi zahtjevalo antibiotik recimo...
pa me onda zanima kako će to utjecati na malu koja je doma...
uglavnom, ja sam "kontrolorka". volim misliti da su neke stvari u mojim rukama...jel...i to me previše počelo opterećivati...pa puštam konce lagano...
makar kad je o preventivi riječ...i svim tim silnim dodacima...
iako, priznajem...od mednih preparata ne odustajem
tu popijemo jednu turu nekih medno vitaminskih sirupića...u ovom razdoblju baš...i ja mirna jel..
nego...sad mi je zanimljivo razmišljati o tome kako ja uopće nisam imala utjecaja na sve to...nego mi samo tako pao grah...to je novost za mene.
mislim da je za osobu poput mene to gotovo nemoguće prihvatiti, i da ću uvijek biti plodno tlo za uvaliti mi nešto kao dobro...
mrzim marketing...jel.
zato sm se vratila svemu onome baš izvorskom...prirodnom...i nekako tome ne mogu ne vjerovat, jer nam je priroda dala.
al, opet...sve to pričam iz cipela mae čija djeca nemaju nikakve dijagnoze...
Jel' ja brijem ili si ti nešto oko poroda aktivist? Ako jesi, samo uzmi "copy" spike Odentove oko poroda i napravi "paste" na imunitet-spiku.
Doduše, to je onda dekonstrukt druge postavke (da dojenjem bitno utječemo na imunitet).
Jednostvo - imunitet je prezeznut da bi se mogao uzeti jedan faktor i reći - voila. Nakon svega, nakon networkinga s alergičarima ful dojenima (ono... ja sam bila jedina koja ne doji), reuma spika i raznoraznih stvari, moj zaključak je da je to grah + geni.
I ja sam, inače, kontrolfreak, ne znam kuži li se.
Ali... ovo je beyond control.
Vissnja, znajući ono što znam, kad smo mi bili u dilemama operacija ili ne (s tim da sam ja đir da bi to ziher presjekla, čak mi se čini da je današnji liječnčki stream s ostavljanjem mandula krivi... jer znam da ovi koji pate s tim u djetinjstvu, često znaju i u odrasloj dobi bit na antibiotiku zbog toga), čitajući sve te članke, brijem da je stvar poboljašnja kod tvoje male - ispravno postavljanje prioriteta oko higijene nosa i vađenje na svaki šmrk, a ne ehinacea.
Ali, nisam ja likar.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.10.2012. at 11:50
Vidiš sad sam malo razmišljala, prisećala se. I prvu vrtićku godinu smo je vadili iz vrtića čim bi proslinila (ja sam kod kuće pa nemamo problem sa čuvanjem), i ulili u nju litre fiziološke, ali jednostavno je morala "prerasti" to. Njoj krajnici nisu bili problem, primarna operacija koja nam je predlagana bila je ugrađivanje cevčica, a krajnike kao usput da izvade. Njoj se sekret zadržavao u srednjem uhu i jasno mi je da ni jedan preparat to ne može da spreči.
Moje mišljenje sad, kad je to iza nas je da ona u principu ima dobar imunitet, poklekla je te prve godine pred beštijama iz kolektiva, ali evo, dve godine kasnije uspešno se bori. To je to sazrevanje imuniteta, prerastanje ili kakogod. I tu se može samo čekati a pošto je jako teško roditelju sedeti i čekati dok mu dete poboljeva, onda je to plodno tlo za prodati gomile pripravaka. Jer onda imaš utisak da nešto radiš, da nekako pomažeš...
Yes, odmah sam vidila da sam se zaletila, nisam mislila mandule, nego cjevčice za uši - u našoj sobi od našeg ORL operativca, koji je kao pisamo CRO guidelinese kad je incirano vađenje mandula, kad ne, bilo je 50% sobe ugradnja cjevčica kod upala uha, 50% vađenje mandula.
S ovim drugim se slažem. I kod moje je do nekog poboljšanja došlo i samim rastom - ti organi njeni dišni su fizički širi i teže idu u opstrukciju (zato biće i ne savjetuju vrtić prije 3., oko 3 je prosječni vrtićarac ipak veći čisto fizički, pa je i s te strane čiste kilaže i visine lakše, kao i svakom godinom rasta).
Da, teško je stat na miru.
Ali, žena je pitala što stvarno pomaže. Meni je stvarno pomoglo - prihvatit i prilagodit se (mislim, potrošila sam i ja svoje ture matične mliječi i ostalog - ali fakat, to no avail).